Samir Lerić: Ne očekujem ništa ni od koga, radim pošteno kao i kada sam igrao košarku
Umjesto da bude angažovan u trenerskom poslu ili da ima neku funkciju u Košarkaškom savezu BiH, zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa bio je primoran naći posao, a kompanija Klas mu je izašla u susret.
"Nisam nikada bio neko ko se eksponira i sebe stavlja u prvi plan. I sada su ljudi saznali čime se bavim jer eto, danas svako ima mobitel i fotografija se brzo raširi širom zemlje. Dobio sam sada mnogo poziva, svi se čude, ali ja ne. Da se ovako nešto desi u bilo kojoj državi, bilo bi zaista čudno, ali ne i u Bosni i Hercegovini", kaže Lerić koji nam je ispričao kako je došlo do ovog angažmana.
"Ovo je sve slučajno ispalo ovako. Bio sam trener mostarskog Studenta, ali prvenstvo je sredinom marta prekinuto i praktički sam od tada bez posla. No, i bez koronavirusa je pauza u košarci kod nas preduga. I u normalnim okolnostima mi sportski radnici smo praktički sezonci, šest mjeseci radimo, a šest odmaramo jer klubovi na taj način štede novac. U normalnim državama igrači i treneri su u radnom odnosu 11 mjeseci godišnje", govori Lerić i nastavlja:
"S obzirom na to da sam od marta bez posla, slao sam prijave na razne konkurse, između ostalog i da radim kao nastavnik jer sam završio fakultet i volio bih da mogu raditi u struci, ali znate kako to kod nas ide... Klas mi je pružio priliku i hvala im na tome. Počeo sam raditi 16. jula, ne stidim se jer nema razloga za to. Radim pošteno svoj posao, kao što sam i kao kada sam igrao košarku", priča nekadašnji centar reprezentacije BiH.
Na pitanje iz uvoda ni sam Lerić nema odgovor.
"Iskreno, ne očekujem ništa ni od koga, pa ni od ljudi u Košarkaškom savezu BiH. Sve što uradim ću uraditi sam, navikao sam tako. Nikada nisam dobio vjetar u leđa ni od koga. Što se tiče odnosa saveza prema meni, od 2005. kada sam se oprostio samo sam dva puta ušao u zgradu Saveza, i to oba puta kao trener Bosne", kaže Lerić.
Ako već nema mjesta za njega u kancelariji KS BiH, čudno je da raznorazni anonimusi dobijaju priliku voditi mlade selekcije, a Lerić ne.
"Jedini poziv koji sam dobio bio je 2016. godine kada sam imenovan za pomoćnog trenera U20 reprezentacije. No, ni tu me Savez nije angažovao, već je Muminović rekao da želi mene za pomoćnika", kaže legenda bh. košarke.
Ne samo da ga se u Savezu ne sjete, već i bivši saigrači iz reprezentacije. Lerić je tokom svih godina "ginuo" na terenu, uvijek je bio najborbeniji i ništa mu nije bilo mrsko uraditi za ekipu. No...
"Kroz karijeru sam uvijek tiho radio svoj posao, nikada mi nije bilo mrsko raditi 'prljavi' dio posla. A što se tiče bivših saigrača, ni oni me se ne sjete, skoro svi. Gordan Firić i ja smo u redovnom kontaktu, on mi se često javi iz Italije", kaže Lerić.
Lerić je, još tokom igračke karijere, pristupio Savezu za bolju budućnost BiH, te je bio na listi za Zastupnički dom Parlamenta BiH.
"To je bila jedna politička avantura. Do te 2010. godine nisam bio član nijedne stranke i pred te izbore na nagovor mog prijatelja sam se pridružio SBB-u. No, kako to obično biva, kada prođu izbori neke druge stvari izbiju u prvi plan. Ja previše vjerujem ljudima. Tek kada sam ušao u politiku shvatio sam kolika je tu borba za vlast, a ja sam naivno želio raditi u interesu naroda", kaže Lerić.
