Intervju / Saša Vasiljević: Još prije dvije godine sam se želio vratiti u Bosnu
Mnoge je iznenadio Vaš povratak u Bosnu. Zašto ste se vratili u Sarajevo?
Ideja da se vratim se rodila još prije dvije godine i to sam predlagao mojim drugarima, ali evo tek sada je došao taj trenutak. Ja sam obećao Damiru Krupaliji još prošlog ljeta, ukoliko mogu pomoći klubu, da ću doći. Poklopile su se neke stvari i tu sam, pa ćemo vidjeti šta dalje. Ja sam tu da pomognem na bilo koji način - savjetom, šutom, obranom, nebitno je čime.
Vaš povratak je sličan povratku legendarnog Nenada Markovića 2004. godine, kada je Bosna ponovo postala "in". No, tada je Nenin povratak u klub značio korak ka ozbiljnijoj ulozi u Jadranskoj ligi, a Vi se vraćate da uvedete klub u bh. elitu?
Drugačija je situacija sada. Upoznat sam sa svim onim kroz šta je Bosna prošla otkad sam otišao. Normalno je da pratiš ono što voliš. Nadam se da je ovo neki novi početak i da ovo što Krupalija i ljudi u klubu rade su počeci neke ljepše budućnosti i ljepšeg stanja u klubu. Trebamo vratiti Bosnu gdje joj je i mjesto i nadam se da će ovo prepoznati ostali momci i da će se odazvati.
Mnogi bivši igrači Bosne su ljuti na klub zbog određenih dugovanja i zbog toga je, ipak, nerealno očekivati da slijede Vaš primjer i da pomognu klubu u ovim teškim trenucima?
Bosna mi je ostala dužna, ali ja sam jedan od rijetkih koji nikada nije tužio Bosnu. Taj dug me ne zanima, došao sam ovdje da uživam, da vidim svoje prijatelje i da pomognem Bosni da se vrati u prvu ligu. Ja ne mogu nikada biti ljut na Bosnu. Mogu biti ljut na jednu ili dvije osobe u klubu, ali nikako na Bosnu. Bosna mi je pružila dosta toga, dala mi je šansu i ljubav i mislim da sam je uzvratio i da ću je vraćati. Bosna može uvijek na mene računati.
Koliko je još snage i volje za košarkom ostalo u Vama, s obzirom da ste nedavno napunili 37 godina?
Dobro se fizički osjećam i u proteklih nekoliko sezona sam igrao dobro. Moja ljubav prema košarci, prema treningu i utakmicama je "luđačka" i nadam se da će to biti dovoljno. Pristupit ću isto svakoj utakmici kao što sam pristupao dok smo igrali u Jadranskoj ligi.
Jesu li ovo Vaše posljednje utakmice u karijeri?
Ne znam. Već dvije godine pokušavam da se povučem, međutim ubjeđuju me da još treba da igram. Ako kažem da su ovo moje posljednje utakmice, a zaigram iduće godine, ispast će da lažem. Tako da zaista ne znam da li je ovo kraj moje karijere.
Iako ste karijeru nakon Bosne pravili van granica bivše Jugoslavije, sigurno ste pratili dešavanja u regionalnoj ligi. Čini se da je iz godine u godinu ABA liga sve slabija?
Nažalost, novac diktira sve. Ona Jadranska liga prije devet, deset godina se ne može uporediti sa ovom sadašnjom. Ove godine su bile tri-četiri ozbiljne ekipe - Crvena zvezda, Cedevita i Budućnost, dok je Mega Leks iskoristila trenutnu situaciju da Jadranska liga nije nikad bila lošija i zauzela je mejsto u vrhu.
Bili ste član reprezentacije BiH na Eurobasketu 2011. godine i sigurno ste pratili dešavanja poslije toga. Kako komentirate nastup na posljednjem Eurobasketu, te uspjehe mlađih kategorija prošle godine?
Što se tiče proteklog Eurobasketa, nije bilo realno sa ovim rosterom i svim onim što se događalo da prođemo grupu. I sama pobjeda protiv Izraela je uspjeh.
Moram istaći da mi je najviše žao dva Eurobasketa: kada smo na Eurobasketu u Litvaniji 2011. godine propustili šansu i dvije godine kasnije u Sloveniji protiv Litvanije.
Ipak, mislim da će se to sve jednom skupiti i vratiti i da ćemo na jednom Evropskom prvenstvu otići do samoga vrha, a to je barem polufinale. Raduju me pozitivne promjene što se tiče mlađih selekcija, gdje su kadeti postali prvaci Evrope, a juniori su uzeli četvrto mjesto i na tome treba da se gradi budućnost.
E sad, da li će to primijetiti neko iz države, da isprati to što su momci uradili, to je već stvarno teško reći. Ako imaju interes u sportu, prepoznat će, a ja mislim da je sport najbolji predstavnik države.
