INTERVJU / Sejo Bukva za Klix.ba: Treniranje nekog sporta u BiH postaje luksuz

To nije lsučajno. Tim se stvarao posljednje tri godine, a u toj selekciji imamo pet reprezentativaca. Džanan Musa je jedan od najtalentovanijih igrače u Evropi. Visok je 201 cm. Sandro Antunović je visok 208 cm i na listi je želja KK Barcelona. Obojica su članovi kadetske bh. selekcije. Uz Hamzu Gočobiju, Rijada Avdića i Kenana Čolomana predstavljaju naš klub u kadetskoj konkurenciji. Pored njih u klubu imamo još pet ili šest potencijalnih reprezntativaca. Dokaz kvaliteta ove generacije je osvajanje prvog mjesta na Federalnom prvenstvu. Utakmice su završene bez ijednog poraza. Plasirali smo se u završnicu državnog prvenstva. Također, ova generacija paralelno igra i ligu mladih na nivou cijele BiH. Ubjedljivo smo prvi na tabeli, nakon 14 kola imamo 12 pobjeda i 2 poraza.

Prema vašem sudu, kakvu perspektivu ima čarobna igra pod obručima u našoj zemlji?

Ne obećava iz više razloga. Nacionalna prvenstva nisu na nivou, jer je slab kvalitet ekipa koje igraju. To ne privlači ni mlade igrače, a ni publiku. Dalje, zbog stanja u državi danas bavljenje sportom postaje luksuz i sve je manje klubova koji rade sa djecom, a to treba da bude polazna tačka. Prioritetno je raditi sa najmlađima kako bismo mogli stvarati vrhunske igrače.

Sarajevska košarka nije na očekivanom nivou. Šta je, prema vašem mišljenju, uzrok?

Stanje u KK Bosna koja posljednjih godina sve više stagnira. Svi znamo da je bila nosilac košarke u glavnom gradu BiH. San svih mladih igrača bio je da zaigraju u dresu Studenata. Jedina pozitivna stvar je rad privatnih klubova kao što je KK SPARS koji je donekle dao nadu da i u narednim godinama možemo gledati dobre utakmice u glavnom gradu BiH.

U svojoj uspješnoj karijeri igrali ste za mnoge klubove, gdje vam je bilo najljepše?

U KK Kvarner iz Rijeke. Tu sam osvojio trofej MVP lige. Osim toga, stekao sam dobre prijatelje sa kojima i danas imam saradnju. U Rijeci sam upoznao i svoju suprugu Šejlu sa kojom imam dvije divne kćerke - Indiru i Ajlu. Nakon Sarajeva, Rijeka mi je najdraži grad. Također, i Split je veliki klub, dobro organizovan, ali u mom sjećanju ne ostaje baš po dobrom, jer je to teška sredina za igrače sa strane.

Kako gledate na dane provedene u reprezentaciji BiH?

Najljepši dio moje karijere. Bilo mi je čast i zadovoljstvo biti član reprezentacije koja se stvarala u ratnim godinama. Nastupi i druženja bili su nešto što se s nestrpljenjem čekalo. Na okupljanje se dolazilo sa puno žara, volje i ljubavi prema reprezentaciji. Teško mi je palo što 1993. godine nisam mogao dobiti potrebne papire i nisam nastupio za nacionalni tim. No, pratio sam i bodrio moje kolege. Napravili su historijski rezultat u nemogućim uslovima.

Ko je bio vaš idol u mladosti?

Ratko Radovanović i pokojni Krešimir Ćosić. To su dvije veličine sa kojima sam imao čast da treniram. Mislim da sam dosta naučio od njih. Sve svoje uspjehe mogu zahvaliti dobrom radu koji sam imao u matičnom klubu Bosna. U to vrijeme Bordo tim je bio poznat po stvaranju igrača i dobrom trenažnom procesu. Trenirao sam dva puta dnevno. I poslije sam ostajao u dvorani i radio individualno.

Kako gledate na posljednje rezultate reprezentacije BiH i vaša očekivanja u budućnosti?

Možemo reći da je reprezentacija jedan dobar pomak u bh. košarci i da je državni tim motivator mladim igračima. Dobri rezultati reprezentacije su zasluga naših igrača koji igraju u velikim evropskim klubovima, a predvođeni su NBA igračem - Mirzom Teletovićem. Izbor Duška Ivanovića, kojeg smatram jednim od najboljih trenera u Evropi, daje nam nadu da ćemo i u narednim godinama biti u vrhu evropske košarke i postizati dobre rezultate. To će potsticati mlade da se bave ovim sportom.