Supruga legendarnog Tabaka: Ljekari su nazvali Žana i rekli kako sumnjaju da ću se izvući
"Dobila sam temperaturu, što mi je bilo čudno jer ne znam jesam li je u životu imala tri puta. Dva dana bila mi je oko 37,5 stupnjeva, a zatim je naglo skočila na 39,6 i 41 stupanj i tada sam uzela paracetamol. Ali kako nije padala, zvala sam bolnicu i rekli su mi da ne dolazim tamo te su mi objasnili kako da je snizim. No, nije se spuštala pa me je 18. marta Žan, koji se vratio iz Poljske, gdje radi kao trener, odveo u Hitnu pomoć", otkrila je Gorana.
Nakon toga se vratila kući, a problemi s disanjem pojavili su se 20. marta.
"Znala sam da će me ostaviti u bolnici jer sam se loše osjećala, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da ću proživjeti i preživjeti ono što je uslijedilo. U bolnicu sam otišla 22. marta. Nakon prespavane noći u bolnici, sutradan, 23., bilo mi je puno bolje. No, to je kratko trajalo. Istog dana, tri-četiri sata nakon tog 'puno boljeg stanja' opet nisam mogla disati, nisam mogla udahnuti, kao da mi zrak nije ulazio u pluća, i onda su me odlučili intubirati", istaknula je ona.
Kaže kako je nesvjesno poslala istu poruku suprugu Žanu, najboljoj prijateljici Pipi (bivša supruga Dine Rađe), Toniju Kukoču i najboljem prijatelju iz Madrida - Lorenzu, s kojim drži restoran.
"Ja sam svima njima, a da to nisam ni znala, onako nesvjesno napisala SMS: 'Ja ne virujen da ću se iz ovog izvući živa.' To je bilo zadnje što sam napisala na mobitel, a da sam to napisala, doznala sam tek kad sam izišla iz bolnice, oni su mi to rekli i pokazali su mi poruku na mobitelu. Uopće nisam znala da sam im to napisala", rekla je Gorana.
U induciranoj komi provela je narednih 16 dana, a medicinsko osoblje budilo ju je svaki dan ili svaki drugi dan.
"Pluća su mi bila sasvim bijela, na RTG snimci uopće se nisu vidjela, i zbog toga liječnici nisu vidjeli u njima krvni ugrušak od šest centimetara. Moja najgora noćna mora bila su buđenja. To je bilo jako teško i izuzetno dramatično. Moram napomenuti da sam u vratu imala jednu centralnu injekciju u koju ih je ulazilo još pet. Istu takvu imala sam i na ruci, na dva mjesta. Imala sam bezbroj cjevčica po tijelu, kroz koje su me hranili, davali mi kisik i takvu su me pokušavali buditi. To je grozno, vjerujte mi", istaknula je Gorana i dodala:
"Do tada sam se još nekako držala, a tog 28. marta nazvali su Žana i rekli mu kako sumnjaju da ću se izvući jer da je moje stanje izuzetno teško. Kako sam bila u induciranoj komi, nisam ni znala da mi se stanje pogoršalo. Kako bih mogla bolje disati, okrenuli su me na prsa i tada sam malo bolje disala, ali u tom sam položaju počela oticati zbog svih lijekova koje sam dobivala. Tako bih neko vrijeme ležala na prsima, pa bi me onda okrenuli na leđa ili na bok, pa opet na prsa i tako unedogled", istaknula je Gorana.
Kaže kako ne zna gdje se zarazila, a sjetila se da su je ljekari oživljavali.
"Bila sam u nekom polusnu i sjećam se da sam vidjela desetak osoba oko mojega kreveta koje me reanimiraju. Čula sam ih kako viču 'gubimo je', 'kako se bori za život', 'ona je lav'... Kad više nisu znali što bi sa mnom, otvorili su mi traheostomu na vratu. Čim su napravili tu rupu, unutra su ušli mikrokamericom i našli su mi krvni ugrušak, koji nisu mogli vidjeti na RTG snimci. Odmah su me operirali i izvadili ugrušak. Kad su me probudili, bila sam potpuno nepokretna. Mogla sam pomicati samo dva prsta desne ruke i oči. Nisam mogla govoriti, tijelo mi je bilo potpuno mrtvo. U tom sam trenutku poželjela da me isključe s aparata i da umrem, jer nisam mogla prihvatiti mogućnost da ću cijeli život ostati u tom vegetativnom stanju", istaknula je.
Nakon 26 dana boravka na intenzivnoj skinuli su je s aparata, a u svojoj ispovijesti za Slobodnu Dalmaciju otkrila je kako se još uvijek oporavlja od koronavirusa. Za 32 dana provedena u bolnici izgubila je 23 kilograma.
Danas su na rasporedu tri utakmice prvenstva BiH, ali je pitanje da li će sve biti odigrane
