Suze Marice Gajić i kako je djevojka iz Bijeljine postala primjer za bolju budućnost
Na početku Maricine košarkaške karijere ženska reprezentacija BiH nije postojala, a umjesto da slijedi primjer brojnih vršnjaka, košarkaša i drugih sportista i sportistkinja, koji u takvim okolnostima biraju puno lakši put i traže sreću u drugim reprezentativnim selekcijama, čak i odbijaju igrati za BiH, Marica je čekala i na kraju dočekala poziv za formiranje reprezentacije i bez razmišljanja prihvatila tu ideju.
"U to vrijeme nije postojala ženska reprezentacija, a mislim da bi logičan potez bio da odem u te neke 'jače' države i da nastupam za njih", odgovorila je Marica na pitanje kako je ipak izabrala igrati za BiH i nastavila:
"Kada je gospodin Harun Mahmutović stupio u kontakt sa mnom i obećao da će se ženska reprezentacija opet takmičiti, za mene nije bilo uopšte pitanje za koju državu ću igrati, bez obzira na pozive Srbije i Slovenije. Uprkos njihovoj organizaciji i većim mogućnostima, mislim da moji rezultat i moj doprinos možda ne bi bili isti... Za reprezentaciju BiH igram s nekom posebnom željom, s posebnom motivacijom i sigurno da je osjećaj drugačiji. To je na kraju bilo presudno."
I u već pomenutim okolnostima, s povredom i sigurno nedovoljnom fizičkom spremom za nastup na smotri najboljih evropskih selekcija, Marica je u apsolutno svakom meču išla preko svojih granica i pružala svoj maksimum.
Ukupno je u četiri utakmice sakupila 154 od 160 mogućih minuta. U meču za historiju, koji je naš tim igrao protiv Hrvatske, svih 40 minuta provela je na terenu.
Marica Gajić je svojim dosadašnjim uspjesima i rezultatima pokazala da se uz vrijedan, iskren i naporan rad, a uz talent koji je svakako potreban, može otvoriti i kreirati vlastiti put prema vrhu. Kada se uz to odluke donose srcem, onda su suze na kraju samo odraz nemjerljive sreće i ponosa. Marica, carica!
