Vujošević ispričao kako je Dalipagića boljelo rušenje Starog mosta, sahranjen je uz najdražu himnu
Nakon minute šutnje, okupljenima se prvi obratio Dalipagićev prijatelj, proslavljeni trener Duško Vujošević.
"Govorim ispred porodice Dalipagić i velika mi je čast da govorim na ovom skupu, gdje smo se okupili da lakše podnesemo tugu, svjesni da su najbolji od nas otišli. Također, svjestan je da ovim skupom izlazi iz okvira volje i povjerenja koje je ostavio da se ne održavaju komemorativni skupovi. No, zaključeno je da je njegova veličina tolika da bi pod određenim ograničenjima, gdje sigurno više nije mogao utjecati i birati govornike, mogao ponovo biti zadržan. Ne bih puno pričao o općim mjestima, znaš Praju, neka i bolje od mene. Prajo, naime, tako se zvao mostarski fudbaler po kojem je dobio nadimak, a ne Praja... Došao je sa 19 godina i to je jedino ime koje će spomenuti, imao je sreće da dođe Ranku Žeravici, koji je vrijeme bio na maksimumu, gradio je jak Partizan, imao je sreće došao do njih, a i oni su imali sreće. Partizan je tada bio dominantan fudbalski klub, važan je bio i vaterpolo, sjetili smo se utakmica na Šalati, Tašmajdana, košarka je bila u drugom planu i ona je počela da dolazi do izražaja upravo dolaskom Dalipagića. Partizanovi navijači, uključujući i mene, išli su da gledaju te utakmice i mora da je njegova velemajstorska igra razvila neku strast za košarkom. Naravno, u početku nije bio toliko savršen u šutiranju, po lijevoj strani, tom jednom driblingu iz kojeg je uglavnom igrao, međutim, košarku je nosio u krvi, genima, DNK...", kazao je Vujošević, prenosi KSS.
Istakao je kako je rođen s tim znanjem.
"Ranko je to maksimalno iskoristio i razvio se na pravi način. A onda je počeo da se stvara kult Košarkaškog kluba Partizan, koji sada gotovo sam drži Jugoslovenski sportski savez Partizana. Vrlo brzo je postao miljenik i idol, svojom igrom, ponašanjem poštenog i skromnog čovjeka koji je u odnosu na svoje kvalitete znao koliko prostora ima i sigurno nije narušavao prostor drugih. Njegova dominacija je brzo počela, talentovani novinar je napisao knjigu, samo ne razumem zašto se zove "Ispod koša". Trebalo je da se zove "Iznad koša", jer je Praja, pogotovo tih godina, uglavnom bio iznad koša, skidao loptu rukom, svoje trikove, zakucavanja, skokove... Ovo nije trenutak za bilo koga poređenja, rangiranja, rasprave ko o onome ko je zgrešio, a ko nije, biće vrijemena da se priča o tome priča, ali Dražen Dalipagić je zasigurno bio jedan od najboljih košarkaša Evrope, a prema mišljenju pojedinih trenera, od kojih neki više nisu živi, bio je i najbolji igrač. Ipak, želim da istaknem da je on bio fantastičan čovjek, pošten čovjek. Da je Marko Miljanov živio u ovo vrijeme, sigurno bi bio među prvim primjerima hrabrosti i junaštva. Znao je da se našali, a kako da prihvati šalu... Bio je potpuno posvećen košarci. Sjećam se, bio sam pomoćni trener za juniore, 1. januara je bio trening za juniore u Hali sportova, ta ekipa je iskoristila vrijeme što prvi tim nije imao trening. A Praja je došao sa torbom, Jova, tadašnji domar, pita ga na ulazu - gdje ćeš, a on kaže - idem na trening. Kasno je počeo, dugo je igrao, prije neki dan je bila godišnjica kada je sa 36 godina dao Virtusu 70 poena u dvorani u Veneziji", dodao je.
Otkrio je i da je Dalipagić insistirao da ne bude komemoracije, kao i da je želja slavnog košarkaša i olimpijskog šampiona iz Moskve 1980. godine bila da mu na posljednjem ispraćaju svira himna "Hej Sloveni".
"Bio je veliki Jugosloven, i po genetici, ali prije svega po opredjeljenju. Postao je Beograđanin i rekao mi je – došao sam u Beograd, koji je bio glavni grad Jugoslavije. Volio je tu Jugoslaviju i vjerovao u nju. I dan-danas, kada čujem himnu Jugoslavije, sjećam se te generacije koja je stajala na podijumu sa tom himnom. I dan-danas uvijek ustanem kada se svira ta himna, a biće i danas na Prajinom ispraćaju. Mnogo je volio Jugoslaviju, smatrao je to aksiomom, nečim što se ne može objasniti, igrao je za nju, jedan od razloga što nije otišao u Boston Celtics je taj što bi izgubio pravo da igra za reprezentaciju. Došao je na Kalemegdan, nakon što je otišao na probu u Boston, bilo je šala koje je dobio od nekih svojih prijatelja... Uvjeren sam da je otišao u NBA kako bi uz Michaela Jordana bio najbolji strijelac u NBA ligi. Postojao je ogroman potencijal! Mogu svjedočiti, a mogu i pretpostaviti, koliko mu je bilo teško kada se Jugoslavija raspala, koliko mu je bilo teško kada je vidio rušenje Starog mosta u Mostaru. U ovim vremenima tranzicije, građanskih vremena ratova, nije da nije uspio, ali nije htio da upravlja. Nije htio da pliva u prljavoj vodi, da iskoristi tranziciju, privatizaciju pojedinih fabrika, njegova biografija je ostala čista. Znam da je to bilo zbog njegove želje da ostane čist. Broj ljudi na ovoj zemlji se povećava, ali nas je sve manje te retke krvne grupe. Žao mi je tebe Prajo, žao mi je nas Prajo...", bio je veoma emotivan Vujošević.
Nakon komemoracije, Dražen Dalipagić ispraćen je na vječni počinak na Novom groblju u Beogradu, okružen porodicom i najbližim prijateljima.
Burna reakcija Egipćana: Da li je gol Karabatića u posljednjoj sekundi bio regularan?
