Životna priča Paula Piercea: Kako je veliki navijač Lakersa postao legenda Celticsa
Bit ću potpuno iskren - Piercea nikada nisam volio. Ustvari, sintagma "nisam volio" je preblaga za ono što sam osjećao prema njemu. Ipak, dok sam prošle godine pisao o oproštaju velikog Bryanta, u podsvijesti mi je odzvanjalo "iduće sezone odlazi i Pierce, šta o njemu napisati?".
Šta napisati o čovjeku koji je pogodio toliko ključnih poena u karijeri? Čovjeku koji je nevjerovatno spor, a opet tako se s lakoćom oslobađao svojih čuvara? Čovjeku koji je srušio tom istom Bryantu snove o tome da stigne i(li) nadmaši velikog Jordana po broju osvojenih titula? Čovjeku pored kojeg bi se i Gary Payton i Reggie Miller postidili kada je u pitanju "trash talk"? Čovjek koji je skupio hrabrosti da Michaelu Jordanu kaže "Star si, tvoje vrijeme je prošlo, idi u penziju, ovo više nije tvoja liga"?
Danas, godinu dana poslije, došao je i taj trenutak - The Truth je odigrao svoju posljednju utakmicu. Posljednji put je probacio loptu kroz obruč dvije minute i 31 sekundu prije kraja treće četvrtine kada je poentirao pod faulom i pogodio dodatno slobodno bacanje.
Iako su njegovi Clippersi izgubili od Utaha i ispali iz play-offa, svoje posljednje poene u karijeri postigao je u gradu u kojem je odrastao.
"Kada sam bio dijete mrzio sam Celticse"
U Los Angelesu i počinjemo priču o svemu samo ne o običnom igraču. Rođen je 1977. godine u Oaklandu, a nakon što ih je otac napustio, sa majkom se ubrzo preselio u Los Angeles. Tačnije u Inglewood, mjesto najpoznatijem po kriminalu u drugom najmnogoljudnijem gradu u SAD-u (Tupac Shakur je to najljepše sročio u "California Loveu" - Inglewood, Inglewood, always up to no good). I, naravno, po Forumu, kultnoj dvorani u kojoj su igrali Lakersi.
Stoga i ne čudi da je Paul bio vatreni navijač Lakersa, a sigurno pogađate koga je najviše mrzio - Boston. Kareem, Magic, Worthy... bili su njegovi idoli, a Bird, McHale i Ainge najveći neprijatelji.
Razumljivo, Paul nikada nije želio igrati za Boston.
"Kada sam bio dijete mrzio sam Celticse. Magic je bio moj idol, nekoliko puta sam uspio da se prikradem i uđem u Forum i gledam ga kako trenira", prisjeća se Pierce.
Štaviše, nije želio biti ni košarkaš. Želio je biti smetljar. Da, dobro ste pročitali. Ipak, kako bi pobjegao od kriminala dane je provodio na košarkaškom igralištu, te ga je zapazio pomoćni trener košarkaškog programa srednje škole Inglewood Scott Collins.
"Bio je debeljuškast. Smiješno se kretao, ali je znao odlično šutirati", izjavio je Collins nakon što je Pierce podigao šampionski trofej 2008. godine.
Glavni trener Inglewooda Patrick Roy baš zbog građe nije vjerovao u Piercea. Ipak, nakon što je igraču koji je obavezno sjedio na kraju klupe dao prvi put priliku, više nije mogao zamisliti igru svoje ekipe bez njega. Uslijedile su nagrade, a trener Kansasa Roy Williams je bio najbrži i regrutovao je Piercea. U dvije sezone u Kansasu Jayhawksi su imali omjer 69-6, ali bez osvojene titule.
Slučajno završio u Bostonu na NBA draftu 1998. godine
Pierce se prijavio na NBA draft 1998. godine. Kao nosiocu igre Kansasa predviđan mu je izbor u prvih pet. Vjerovatno i među prva dva picka. Michael Olowokandi. Mike Bibby. Njegov saigrač iz Kansasa Raef LaFrenz. Antawn Jamison. Vince Carter. To je prvih pet.
"Nisam mogao vjerovati. Svi su mi predviđali da ću biti u prvih pet. Ja sam mislio da će me uzeti Vancouver drugim pickom. Kada su počeli prozivati igrače prije mene pitao sam se šta se dešava. Za trojicu nikada nisam ni čuo", rekao je Pierce.
Slijedili su Robert Traylor, Jason Williams i Larry Hughes. Tadašnji generalni menadžer Bostona Chris Wallace čekao je pick Milwaukeeja i molio Boga da ne uzmu Dirka Nowitzkog, koji je bio jedan od trojice igrača za koje Paul nikada nije čuo do tada. No, upravo to se desilo - Bucksi su mu "ispred nosa" uzeli Dirka i tradeovali ga u Dallas za gorespomenutog Traylora. Wallace se uspaničio jer Piercea Celticsi nisu ni pozvali na testiranje. Toliko su razmišljali o njemu. Ipak, Wallace je u napadu panike na kraju odlučio riskirati. Kada je David Stern prozvao Piercea, Paulovom licu se najprije vidio kiseli osmjeh (kako i ne bi bio kada te odabere jedini klub kojeg mrziš?), a potom i onaj pravi, iskreni, prilikom zagrljaja sa mamom.
"Rekao sam sebi: 'Ovih devet ekipa koje me nisu željele uzeti će žestoko zažaliti što su to uradile'. Znao sam koliko sam naporno radio i koliko mi je bilo stalo da uspijem. Nikada se nisam bojao izazova. Svakog treninga sam prilikom šutiranja izgovarao 'Golden State', 'Vancouver', 'Toronto', 'Milwaukee', 'Detroit', 'Philadelphia'... Uzvikivao sam i imena njihovih trenera. Nakon pet godina u ligi shvatio sam da su svih tih devet ekipa otpustile te ljude. To je bilo ludo i bio sam sretan zbog toga", rekao je Pierce jednom prilikom.
A tih prvih nekoliko godina u Bostonu bile su pravi pakao kada su u pitanju rezultati.
"Sa Kansasom sam u dvije godine izgubio ukupno šest utakmica. Sa Bostonom sam u prve dvije sedmice imao devet vezanih poraza", rekao je Pierce kojem ni na privatnom planu nije sve bilo sjajno.
Zamalo ubijen 2000. godine
Poznat kao ljubitelj noćnog provoda našao se na istoj talasnoj dužini sa saigračem Tonyjem Battieom. Jedan izlazak u poznati bostonski Buzz mu je promijenio život. Bio je to 25. septembar 2000. godine. Battie je sa svojim bratom otišao u WC, a kada su se vratili našli su Piercea krvavog. Slučaj nikada nije razjašnjen do kraja. Zvanično, Pierce je stradao kada je pokušao razdvojiti grupu momaka koji su započeli tuču. Nezvanično, Pierce je prišao dvjema djevojkama, nakon čega je brat jedne od njih fizički nasrnuo na Paula.
Dobio je udarac bocom šampanjca u potiljak, te čak 11 uboda u leđa, lice i vrat. Preživio je pukom srećom. Jedan ubod završio je tik do srca, a ožiljke je prekrio velikom tetovažom preko čitavih leđa. Nakon deset dana izašao je iz bolnice i, iako su mu doktori zabranili najmanje mjesec dana da diže ruke iznad glace, bio jedini igrač Bostona koji je odigrao sve 82 utakmice.
Shaq mu dao nadimak "The Truth"
Kasnije te sezone dobio je nadimak The Truth. Bio je to 13. mart 2001. godine. Lakersi su savladali Celticse rezultatom 112:107, a Bostonu nisu pomogla ni Pierceova 42 poena.
Shaquille O'Neal je u svlačionici nakon utakmice prišao novinaru Steveu Bulpettu i rekao mu: "Zapiši ovo. Paul Pierce je jeb**a Istina!". Nadimak se ubrzo udomaćio jer je apsolutno bio prikladan.
Pierce je potom smanjio noćne izlaske na minimum i skoncentrisao se na košarku, a sve zahvaljujći Julie Landrum. Landrum se zabavljala sa Larryjem Hughesom (onom što je izabran među prvih pet 1998. godine), a kada je otkrila da je on ustvari oženjen, ostavila ga je 2006. godine i počela se zabavljati sa Pierceom.
Ultimatum Aingeu i osvajanje titule sa Garnettom i Allenom
Pierce je imao strašne brojke, ali ekipa nije imala uspjeha. Nakon sezone 2006/2007 bio je bijesan na Dannyja Aingea, koji je tri godine ranije zamijenio Wallacea na poziciji generalnog menadžera. Javno je zatražio trade ukoliko se ekipa ne pojača. Ainge, koji je dobio nadimak "Trader Dan" zbog čestih promjena igrača, odgovorio je na najbolji mogući način. Doveo je Kevina Garnetta i Raya Allena, a rezultat toga dobro je poznat.
Pierce je smršao na 107 kg i odlučio igrati odbranu kakvu u životu nije igrao, a sve radi osvajanja prstena. San mu se ostvario 2008. godine kada je u velikom finalu Boston nadigrao Lakerse.
"Kao mali sam navijao za Lakerse. Sada sam pravi Celtic", izjavio je nakon što je dobio nagradu za najkorisnijeg igrača finala.
Nakon toga dao je i čuvenu izjavu: "Kobe Bryant nije najbolji igrač svijeta. To sam ja!". Znamo svi kako je Kobe na to odgovorio iduće sezone.
Rastanak sa Bostonom i ganjanje druge titule
Rastanak sa Bostonom došao je 2013. godine. Rastanak kojeg niko nije očekivao. Ipak, tada već 36-godišnji Pierce otišao je sa Garnettom u Netse koji su pokušali napasti titulu prvaka NBA lige. Barem je to mislio vlasnik Mihail Prohorov. Nakon samo jedne sezone i ispadanja u drugoj rundi Istoka od Miamija, Pierce je otišao u Washington. I tamo se zadržao jednu sezonu, a onda odlučio potpisati za Clipperse misleći da će sa njima moći doći do titule.
Ipak, vrijeme je učinilo svoje. Pierce nije bio ni sjena onog igrača kojeg niko nije želio čuvati. Možda je pravo vrijeme za oproštaj bilo i prošle godine, ali je odlučio ostati i ovu sezonu i dati sebi još jednu šansu za prsten. Utah je ipak bila nepremostiva prepreka.
Pierce je ušao u historiju kao igrač koji je u top 5 Bostona u četiri najvažnije statističke kategorije (2. strijelac sa 24.021 poenom, 1. kradljivac sa 1.583 ukradene lopte, 4. bloker sa 668 blokada, 5. asistent sa 4.305 asistencija i 7. skakač sa 6.651 skokom). Uz Birda, Russella, Havliceka i McHalea je sigurno među pet najvećih igrača Celticsa svih vremena.
Pravi oproštaj u TD Gardenu
Kada je odlazio nije želio praviti šou od toga poput Bryanta. Visoko podignute ruke u zraku i široki osmjeh.
Na kraju krajeva, pravi oproštaj nije napravio u Los Angelesu sinoć već 5. februara u TD Gardenu. Svom domu.
Na semaforu je ostalo 19,8 sekundi. Pierce nije imao nijedan poen, što mu je bilo jedini put u životu u TD Gardenu. Svi su znali kome će ići lopta u posljednjem napadu. Digao se i pogodio trojku preko Thomasa za perfektan kraj i oproštaj od Bostonovih navijača. Nije ni moglo drugačije.
Nisam nikada pomislio ovo reći ali - Pierce, nedostajaćeš mi! Kao i ostalim milijardama ljudi na planeti koji vole igru pod obručima.
