Mike Passenier, trener Badr Harija, za Klix.ba: Nisam trenirao kickbox, ali to mi ne stvara problem kao treneru
U Sarajevo je stigao kako bi pomogao najboljem bh. K1 borcu da se što bolje spremi za meč protiv Poljaka Michala Turynskog, prvog na listi WAKO izazivača.
"Poturak se uvijek bori srčano, a posebno ovdje u Sarajevu gdje nema poraza već 12 godina. Pokazao sam mu neke stvari uz pomoć kojih će ranije završiti borbu. Poljak je jak i velik borac, ima motiv da se dokaže u ovom meču. Možda nije lijep, ali nema veze. Mislim da će Poturak slaviti", kazao je Passenier u najavi za meč koji će biti održan 11. marta.
"Došao sam da Dževadu ukažem na greške"
Holandski stručnjak je kazao da nije došao u Sarajevo kako bi Poturku govorio dobre stane našeg borca, već kako bi ukazao na greške.
"Ja ne pomažem Poturku ako mu govorim šta je dobro ili da je dobar. Skupo me plaća da bi napredovao. Dugo je trenirao sa onima koji mu ne govore gdje griješi. Ja sam tu da mu pokažem gdje griješi. Poturak u svojoj karijeri nije imao priliku da radi sa trenerom i većinom je sa prijateljima trenirao, a nadamo se da će u budućnosti neko drugi iz Sarajeva ili Bosne i Hercegovine imati tu priliku", smatra Passenier.
Trenerska karijera ovog vrhunskog stučnjaka krenula je spletom zanimljivih okolnosti. Radio je u kasinu, a onda su se ušetala dva vrhunska borca...
"Radio sam u kasinu kao menadžer kada je Gilbert Ballentine, bivši šampion svijeta u kickboxingu, aplicirao za posao zajedno sa svojim bratom Stuartom. Rekao sam im da moraju računati na to da će doći trenutak kada će se udarati sa momcima težim od njih u kasinu. Već tada sam trenirao djecu s vremena na vrijeme i počeo sam trenirati sa braćom Ballentine. Nokautirao sam ih na prvom treningu, ali to je bilo normalno. jer sam imao 88 kilograma, a oni su imali oko 63. Pitali su me šta rade pogrešno, a ja sam ispravio njihove greške i tako smo vremenom sve više radili. Tako sam počeo", prisjeća se slavni trener u razgovoru za naš portal.
"Od treniranja kickboxa sam brzo odustao"
Na neki način Passenier je kickboxerska verzija Josea Mourinha ili Andre Villas-Boasa, portugalskih trenera fudbala koji skoro da i nisu imali karijeru kao fudbaleri.
"Trenirao sam fudbal, a kickbox sam počeo trenirati da bi postao fleksibilniji i snažniji. Međutim, brzo sam odustao od kickboxa, jer kada sam trebao raditi prvu borbu nije mi se svidjelo što su uslovi bili neprofesionalni. Naprimjer, kada bih išao na fudbal bilo bi potrebno da dođem samo sa peškirom, a sva oprema je bila tamo. U kickboxu nije bilo tako", opisuje Passenier.
Iako se nije mogao pohvaliti vrhunskom karijerom, to mu nije stvaralo prepreku da postane jedan od najboljih trenera na svijetu. Nije se brinuo šta borci misle o tome.
"Nisam imao problema s tim što ja nisam imao veliku karijeru kao borac. U suštini, radilo se o tome da li je moj trening dobar ili ne. Ako radim dobar trening, ne pričaj o mojoj karijeri i samo radi. Ako moj trening nije dobar, idi dalje", pojašnjava Passenier.
"Badr Hariju sam na početku objasnio moja pravila"
Najpopularnije ime koje radi sa holandskim trenerom je Badr Hari, bivši K1 šampion svijeta (2008.). Ovaj 31-godišnji borac spada među najbolje kickboxere svijeta, a sa Passenierom je počeo raditi 2006. godine.
"Sa Badr Harijem sam počeo raditi u martu 2006. godine. Ispočetka je bilo teško. Kada je prvi put stigao kod mene, sjeli smo i pitao sam ga šta želi. Odgovorio je da ne želi trenirati u grupi, nego posebno sa mnom. Potom sam mu kazao da mora dolaziti jednom ili dva puta sedmično trenirati sa grupom i pozdraviti sve njih, slikati se sa njima kada traže i biti prijatan prema njima. A kada ja treniram sa njim, ne želim čuti riječi 'ne' ili 'ja bih ovako'. Također, objasnio sam mu da ću poštovati njegov način života i da me ne zanima šta radi izvan treninga, ali da isto tako i ja imam svoj izbor koji on mora poštovati. Dok god je trening dobar, nema problema. Ukoliko mu se ne trenira, dovoljno je da kaže da neće doći, a ne mora mi navesti razlog", kazao je za kraj razgovora Passenier.
Mbappeov govor tijela u tunelu Anfielda najbolje ilustruje kako su ga prihvatili saigrači u Realu
