Mirza Nikolajev dobija nove sanke: Uskoro mogu biti među 10 najboljih na svijetu

Koliko je on odmah u startu u zaostatku za konkurencijom slikovito ćemo pojasniti ovako: to bi bilo isto kao kada bi naša nogometna reprezentacija protiv Francuske izašla sa opancima na nogama umjesto kopački, a na drugoj strani su Mbappe, Pogba, Griezmman i kompanija sa kopačkama koje teže po 200 grama.

"Kada sam osvojio 13. mjesto u St. Moritzu na Kupu nacija jedan mi je trener prišao, kucnuo sanke i kada je vidio o čemu se radi pružio mi je ruku i rekao: 'Svaka čast, ti na ovim sankama pišeš historiju'. Moje sanke su stare 12 godina, a ja sam treći vlasnik. Dvojica takmičara su ih koristila prvih sedam godina, a ja ih koristim posljednjih pet. Izvukao sam maksimum iz njih. One su dobre tek toliko da imam uopće šansu kvalifikovati se na takmičenje. Na njima ne mogu ganjati rezultat i svjestan sam toga. Moje sanke su od fiberglasa, dakle tvrda plastika, a moderne sanke se prave od kevlara ili karbonskih vlakana", govori Nikolajev.

Dobri ljudi su, kada su čuli za surovu realnost u kojoj se Nikolajev bori sa najboljim sankašima svijeta, odlučili pokrenuti kampanju kako bi mu skupili potrebni novac za kupovinu novih sanki.

"Sanela Klarić je prva inicirala akciju u BiH, a novac u SAD-u skupljaju Selma Ajanović i Atifa Ćufurović. Za sada je u Americi prema posljednjim informacijama skupljeno 11.000 dolara, u Norveškoj je skupljeno 3.500 eura, a u BiH oko 3.000 KM. Također, uskoro bi trebalo početi prikupljanje novca i u Nizozemskoj", kaže Mirza čije će nove sanke koštati 20.000 dolara.

No, novac nije jedini problem kada je u pitanju kupovina sanki.

"Siguran sam da će novac biti prikupljen, ali kada se akcija pokrenula suočio sam se sa još jednim problemom, a to je gdje ću kupiti sanke. One se ne prave serijski, već se rade po narudžbi i po modelu tijela. Pravi problem je što ih niko od ovih velikih država ne želi meni prodati, niti bilo kome drugome jer ne žele jačati konkurenciju. Svaka zemlja ima svog proizvođača sanki, a svaki proizvođač ima svoju tajnu kako ih pravi i ne želi da bilo ko može to iskoristiti", govori Nikolajev te dodaje:

"Sanke ću nabaviti preko jednog čovjeka iz Lihtenštajna koji radi za Kineze, a ranije i radio s Italijanima i Austrijancima. Sanke će biti sto puta bolje od ovih mojih trenutnih", kaže Nikolajev.

On ne obećava čuda prve sezone.

"Ne mogu lagati narod i reći da ću sa novim sankama odmah na Olimpijskim igrama biti prvi. Odmah da kažem da prve godine neću ništa napraviti. Ne jer ne želim, već je to objektivno nemoguće. Da to objasnim slikovito: nakon što voziš Golfa 2 pet godina, kada kupiš Golfa 7 i to sportski model, normalno je da treba vrijeme da se navikneš na nešto brže, mnogo modernije", govori Mirza i nastavlja:

"Ja trenutno najboljem sankašu svijeta Felixu Lochu ne mogu parirati ni u kojem slučaju, ali za nekoliko godina ciljam da zaostatak za njim smanjim na pola sekunde što je ogromno za ovaj sport, a to znači plasman i u top 10", kaže Nikolajev.

I dok bi brojni sportisti u njegovoj situaciji kukali, on se hrabro bori. Dok ostali takmičari u Svjetskom kupu treniraju na najmdernijim stazama on je prezadovoljan što trenira na Trebeviću.

"Treniram preko ljeta na Trebeviću, ali to zavisi od finansija jer trener nekada nema novca za gorivo. Sankaški savez je obnovio dio bob staze i od pete do trinaeste krivine se spuštam na sankama, naravno umjesto kliznika stavimo točkiće kako bi se sanke mogle kretati po betonu, te mogu razviti brzinu i do 120 km/h. Staza je poprilično sigurna i nema problema kada se spuštam", kaže Nikolajev čiji su treninzi izazvali mnogo pažnje.

"Svi znaju da su Olimpijske igre održane u Sarajevu, ali kada im kažem da preko ljeta na bob stazi na kojoj treniram idem i po 120 km/h, oni ostanu u nevjerici. Na Zapadu moderne staze su zaista vrhunske, ali tvrdim da je najbolja bob staza u Evropi na Trebeviću. Grandiozna je, brza, veoma je zahtjevna, a jedan od bonusa je pogled na Sarajevo i sama blizina grada. To treba iskoristiti i renovirati stazu jer je finansijska dobit ogromna", kaže Nikolajev i pojašnjava zašto bi se obnova staze fnansijski isplatila Kantonu Sarajevo kroz samo nekoliko godina.

"Jedno spuštanje za sanke i skeleton i košta po 30 eura. U sankanju imate muški i ženski jednosjed, muški i ženski dvosjed, sprint, timsko takmičenje, a u skeletonu imate muškarce i žene. Bob je skuplji, muški i ženski jednosjed je po 50 eura spuštanje, muški i ženski dvosjed 60 eura, a muški četverosjed 80 eura. Svaka disciplina ima po 50-ak takmičara, znači ukupno oko 650, a na dan napravimo tri vožnje, pa vi sračunajte o kolikom novcu se tu radi na dnevnoj bazi", kaže Nikolajev.

Sa 75 bodova u poretku Svjetskog kupa i 34. mjestom ispunio je normu za Olimpijske igre u Pekingu 2022. godine.

"Potrebno je bilo osvojiti 30 bodova i biti plasiran među prvih 35. No, moram prisustvovati svim utrkama i naredne sezone. Prije početka Igara moramo obavezno imati jednu trening-sedmicu u Kini, nadam se da ćemo moći podnijeti to finansijski jer nije baš lagano otići do tamo", govori Nikolajev.

A svaka trening sedmica košta mnogo novca.

"Da bi se prijavili na utrku Svjetskog kupa potrebno je odraditi minimalno 30 vožnji na stazi. Prevedeno u eure - potrebno je minimalno 900 eura samo da bi se moglo takmičiti na jednom vikendu. U poređenju s tim novčane nagrade nisu velike. Na takmičenju Svjetskog kupa najboljih 15 dobijaju svi po 100 eura, a bonus za prvo mjesto je 3.000 eura", kaže Nikolajev.

Logično pitanje koje se nameće je - kako uopće Nikolajev uspjeva finansijski izdržati takmičenja. Za sam nastup devet takmičenja na kojima je nastupio prošle sezone trebalo mu je minimalno 8.100 eura, a kada se u obzir uzmu i putni troškovi i smještaj dolazimo i do petocifrenog broja u eurima.

"Od Olimpijskog komiteta BiH imam olimpijsku stipendiju i od toga plaćam trenera, opremu i ishranu. Od Kantona Sarajevo Skijaški savez je za godinu dana dobio 4.000 KM, a od Svjetske sankaške federacije dobije 500 eura po utrci za mene u slučaju plasmana u Kup nacija. Od tih novaca plaćam smještaj, a ostatak za treninge na stazi", govori Nikolajev.

Nova sezona će početi ranije nego inače zbog Olimpijskih igara u Pekingu, a Nikolajev neće imati mnogo vremena za odmor.

"U aprilu počinjem s radom u teretani, trebam nabiti još 10 kilograma, pa ćemo onda ići na Trebević na treninge. Sezona počinje najvjerovatnije u septembru", kaže Nikolajev.

Kratkoročni cilj je otkrio, plasman među 10 najboljih sankaša svijeta, a za kraj razgovora je otkrio i dugoročne ciljeve.

"Davno sam postavio cilj da odem na pet Olimpijskih igara, to znači da bih učestvovao sa 38 godina na posljednjim. To nije nemoguće, samo da me zdravlje posluži jer trenutno najstariji takmičar u sankanju ima 39 godina. Drugi cilj sam nedavno postavio, a to je da napravim najbolji rezultat BiH u historiji na Zimskim olimpijskim igrama. Ova sezona mi je pomogla da shvatim da sam uz prave sanke zaista sposoban to napraviti.Volim izazove i želim dokazati da sam sposoban za velike stvari", poručio je Mirza Nikolajev.