Oštar start
0

KOLUMNA / Mostarska fudbalska (anti)fašistička priča

Piše: Bakir Tiro
Ko se sjeća renomiranog Februarskog turnira u Mostaru? Ne igra se od 1992. godine „zahvaljujući“ i danas podijeljenom gradu na Neretvi.

Nova vladavina mraka

Politika se i u ovom slučaju pokazala pogubnom za građane, simpatizere najvažnije sporedne stvari na svijetu, u najljepšem gradu države Bosne i Hercegovine. Turnir u organizaciji FK Velež igrao se u čast oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, 14. februara 1945. Pokrenut je 1965. povodom tadašnjeg obilježavanja dvadesete godišnjice pobjede nad fašizmom. U zimskom periodu bio je najjači u BiH, mnogi kažu i u bivšoj SFRJ.

Doživio je 28 izdanja, te kao takav i danas ima najdužu tradiciju u našoj zemlji. Osim respektabilnih timova iz regije na turniru su nastupale i reprezentacije bivšeg SSSR-a, Poljske, te prvi timovi Luzerna, Sturma, Lokomotive iz Moskve… Bili su to fudbalski dani za nezaborav.

A, onda 1992. Mostar i BiH ponovo su ušli u eru vladavine mraka, zbog koje ni do danas Februarski turnir nije obnovljen.

Dnevnopolitički kliše

Naprotiv, (h)istorija ili povijest za usijane glave u ovom dijelu zemlje, očito, „pisana“ je od pogubne 1992. Ni postratne godine obnove nisu pomogle građanima Mostaru da prevladaju razlike i podjele, stvar preuzmu u svoje ruke, iskoče iz klišea dnevnopolitičke svakodnevnice koja im uništava živote.

Najbolji primjer upravo je i Veležov turnir. Iako u klubu već nekoliko godina stidljivo pokušavaju reaktivirati respektabilnu sportsku manifestaciju nemaju podršku političara. Pisali su 2008. godine gradonačelniku Ljubi Bešliću sa željom da naprave 29. turnir i nastave prekinutu, svjetlu tradiciju. Sile mraka i tada su nadjačale svjetlost, pa odgovor nisu dobili.

„Rođeni“ u predizborne svrhe

Gradonačelnik Bešlić nije jedini koji ne želi ništa poduzete po pitanju odigravanja turnira u čast pobjede nad fašizmom. Ni bošnjački političari u Gradskoj upravi nisu ništa uradili kako bi pomogli Veležu. Popularne „Rođene“, najveći sportski „brand“ Hercegovine, redovno koriste u predizborne svrhe.

No, kada treba nešto konkretno uraditi za Velež, npr. napraviti pritisak kako bi se opet igrao Februarski turnir, nema ih nigdje!

Stvar je jednostavna i logična. I jednima i drugima odgovara podjela među ljudima, kako bi svako sa „svoje strane obale Neretve“ radio šta hoće, te ne odgovarao za svoje postupke.

U Mostaru, prema tvrdnjama puno stanovnika, mnogi se stide antifašizma! Jednostavno, u hercegovačkom žargonu rečeno: „Bola' to više nije u modi, sada si bolji što više žugaš na 'one' druge!?“

„Zemlja slobodnih ljudi“

I, zaista u ovoj zemlji u modi su nove stvari, tako i novi turniri. U Širokom Brijegu, 25 kilometara udaljenom od Mostara, posljednjih godina tradicionalno se igra Memorijalni turnir „Gojko Šušak“, kao sjećanje na njihovog sugrađanina i pokojnog ministra odbrane u Vladi Republike Hrvatske. I neka se igra, ako je želja tamošnjih ljudi.

Ovo je barem na papiru, koliko god bilo ironično, „zemlja slobodnih ljudi koji u zakonskim okvirima imaju pravo raditi šta žele, pa tako i organizovati turnire koje žele“…
Shodno tome, sukrivci za neodigravanje Februarskog turnira su i čelni ljudi FK Velež. Dakle, ako se može igrati turnir „Gojko Šušak“, može i Februarski, i to u znak pobjede nad antifašizmom iz prošlog vijeka.

Preuzeti stvar u svoje ruke

U Veležu se pravdaju kako tradiciju žele nastaviti sa što jačim ekipama, a zašto im treba novac kojeg nemaju, odnosno Gradska uprava ne želi ga donirati za turnir.

Ni na prethodnih svih 28 turnira do 1992. nisu uvijek nastupale vrhunske ekipe.

Logično, ukoliko žele obnoviti sjećanje na oslobođenje svog tada jedinstvenog grada, odnosno reaktivirati nekada renomirani sportski događaj, već sredinom narednog februara mogu napraviti niskobudžetni turnir sa timovima iz BiH.

Bitno je inicijativu pokrenuti sa mrtve tačke. Potom, za godinu, u 2011. mogu napraviti turnir kakav zaslužuju Mostar sa obje obale Neretve, Velež kao institucija ovog društva, fenomenalni navijači, „Red Army“. Nekada je stvari potrebno preuzeti u svoje ruke.