Nekadašnji nogometaš
327

Arben Avdija: Na Grbavici sam proveo najljepši dio života, ne žalim ni za čim

Piše: D. B.
Arben Avdija
Arben Avdija
Oni koji su bh. nogomet pratili početkom 2000-tih vjerovatno se sjećaju hrvatskog nogometaša Arbena Avdije, veznog igrača i odličnog tehničara koji je između ostalih klubova igrao za sarajevske gradske rivale Željezničar i Sarajevo. Danas ovaj 37-godišnjak živi i radi u Hrvatskoj, a s njim smo razgovarali o njegovom životu i karijeri, aktuelnom stanju u nogometu, reprezentaciji BiH i drugom.

Avdija je prve nogometne korake napravio u Hrvatskoj, bio je i u B timu Teplica te u prvom timu gdje je doživio povredu koljena, a okušao se i na bh. terenima u dresu Željezničara i Sarajeva.

"Karijeru sam počeo u Varteksu kao sedmogodišnjak. Nisam imao nekog posebnog uzora, ali sam razmišljao najviše o legendarnom Diegu Maradoni i pričama koje su ga pratile. Period proveden na stadionu Grbavica je ujedno i najljepše doba mog života. Veliko je zadovoljstvo bilo igrati za Željezničar. Manijacima uvijek skidam kapu do poda, uvijek naprave pravu ludnicu", izjavio je Avdija za portal Klix.ba.

Plavi dres Željezničara je nakon dvije sezone zamijenio bordo dresom Sarajeva.

"Ne znam ni sam zašto sam to uradio, otišao sam u FK Sarajevo možda iz nekog inata, a i nisam želio napuštati grad. Smatrao sam da ne dobijam dovoljno prostora, ne znam da li je to bilo ispravno ili ne. Ipak, ne zamaram se time. Na Koševu mi je bilo dobro, ali sam u tom periodu prestao osjećati ljubav prema nogometu, ne prema samoj igri, nego zbog svega ostalog što danas ide uz njega. Sve to me je prestalo zanimati. Kada me pitaju koji od sarajevskih vječitih rivala mi je draži, odgovor je jasan, to je Željezničar, taj klub baš volim", rekao je nekadašnji nogometaš.

U svojoj karijeri je kao i svaki nogometaš imao dobre i loše trenutke.

"Najteže mi je bilo kad smo izgubili titulu prvaka BiH na Pecari u posljednjem kolu. To je baš bila prava tuga. S druge strane, najsvjetliji trenutak moje karijere bio je poziv u reprezentaciju BiH. Najdraži gol sam postigao protiv Čelika u dresu Željezničara kad smo pobijedili 1:0", otkrio je Arben.

Kratko je komentarisao i situaciju nogometa u regiji i domete klubova.

"Što se tiče klubova iz regije, jasno je da je Dinamo puno iznad bh. klubova. Drago mi je što je beogradska Crvena zvezda pobijedila Liverpool. Bh. nogomet zaostaje zbog kvalitete igrača, ima toga, ali nedovoljno za iskorak u Evropi. S ovih prostora jedino Dinamo može puno napraviti u evropskim takmičenjima", smatra naš sagovornik.

O reprezentacijama BiH i Hrvatske je imao reći samo dobre stvari.

"Naša reprezentacija je snažna, ozbiljna je to priča. Prosinečki je zaj**an lik, zna sve o nogometu i Nogometni savez BiH je napravio dobar izbor što mu je povjerio Zmajeve. Ekipa može puno i držim joj fige. Hrvatska je također snažna, na pravom su putu i ulažu u mlade igrače kojima daje priliku. To je snaga Hrvatske", istakao je Avdija.

Iako je bio izuzetno talentovan te je mnogo obećavao, svoju nogometnu karijeru je završio prerano, imao je samo 27 godina.

"Stvari su krenule nizbrdo 2007. godine, ali to nije vezano za nogomet tako da ne bih o tome govorio. Mislim da sam mogao postići više, ali se ni time ne zamaram. Ne žalim ni za čim, osim možda što nisam igrao u Veležu, jer Velež je gigant kao i Željo", dodao je on.

Sve od nogometa u njegovom životu danas poredstavlja rekreacija s prijateljima, fokusiran je na posao, sina i uživanje u životu.

""Danas se bavim građevinom, tek sam ušao u taj bizni, učim i uživam. Nogomet me u suštini ne zanima, ne pratim ništa osim Željezničara i Lionela Messija te Hoffenheima zbog svog sina, ali ni to nije mnogo. Istina, odigram termin s bivšim saigračima iz Varteksa. Što se tiče privatnog života, razveden sam, imam četrnaestogodišnjeg sina Alija. On je naše čudo. Živim u 'divljini', na brijegu s psom i uživam u prirodi. Planiram uskoro posjetiti Sarajevo, obožavam taj grad. Prijatelji me zovu često, tako da je moj dolazak samo pitanje vremena", završio je Avdija.