Tako je, kako je
323

Atalantina "osmica" na Koševu je šamar za bh. nogomet, Sarajevo je samo slika i prilika

Piše: Omar Tipura
Foto: K. S./Klix.ba
Foto: K. S./Klix.ba
Kažu da je razlika između pesimiste i optimiste ta što kad pesimista kaže:"Nije moglo gore", optimista odgovori:"Moglo je, moglo je." Možda je na Koševu "moglo gore", ali je istina, provjerite, da nikada nije bilo gore - nijedan bosanskohercegovački predstavnik nije pretrpio teži poraz od poraza koji je sinoć zabilježen na Koševu. Sarajevo - Atalanta 0:8. Ali, nije to samo sramota Sarajeva, nego cijele Premijer lige BiH, cijelog bh. klupskog nogometa.

Nekada je dobro da se dese ovakvi porazi, čisto da vidimo gdje smo. Debakl koji je Bordo tim preživio na Koševu jeste katastrofalan, ali vjerovatno je ovo ona jedna od 10 utakmica u kojoj bi Atalanta ovoliko slavila. Atalanta jeste mnogo bolja od Sarajeva, ali 8:0 nije ono što se očekuje, takvim rezultatom gubite ako se baš raspadnete i ako se svi konci u vašoj igri pokidaju.

Dakle, rezultat možda nije relevantan kada govorimo o odnosu snaga dvaju timova, ali rezultat je prava prilika za poređenje vrhunskog nogometa i nogometa koji se igra u Bosni i Hercegovini. Gledajući iz tog ugla, koliko god čudno zvučalo, rezultat i nije preveliko iznenađenje.

Koliko bh. klubova ima kamp za treniranje? Govorimo o kampu u kojem bez ikakvih problema treniraju i prvi tim i timovi iz omladinskog pogona (da ne govorimo o odvojenim kampovima za prvi tim i omladinski pogon). Nijedan. Koliko naših klubova ima savremene uslove glede ishrane i oporavka igrača? Vjerovatno nijedan. Koliko naših klubova sistemski razvija svoj omladinski pogon, potom promoviše i prodaje igrače u evropske klubove, ali u onom momentu kada ti isti igrači odrade barem jednu, dvije kvalitetne sezone u prvom timu? I tu su cifre mizerne, teško opipljive.

A to su ogromne razlike u odnosu na vrhunski nogomet, na nogometnu industriju zbog koje se nekad s pravom zapitamo da li se bavimo istim sportom kao i klubovi u razvijenijim sredinama.

Sinoć je, recimo, Hamza Čataković s dva gola odveo Trenčin u 3. pretkolo Evropske lige. Radi se o igraču kojeg je Sarajevo prodalo u Trenčin, o igraču koji je za Sarajevo odigrao četiri meča u kojima je postigao jedan gol i skupio, prema Transfermarktu, čitavih 108 minuta za prvi tim. Provjerite put Rifeta Kapića, igrača koji ima vrlo sličan put koji ima i Čataković. Oni su samo najupečatljiviji primjeri.

Naravno, teško je govoriti u smislu "šta bi bilo kad bi bilo", ali ovo su samo neki primjeri koji ukazuju kako se talenti ne cijene dovoljno. Pa zar neko misli da bi Sarajevo s Čatakovićem i Kapićem gubilo gorim rezultatom od 8:0? A Sarajevo je samo primjer, samo poređenje svih ostalih klubova, jer ipak se radi o klubu koji trenutno ima najbolji omladinski pogon u državi i jedan od najboljih timova u državi - ako takvo Sarajevo gubi rezultatom 8:0, gdje su ostali timovi?

Statistiku bh. klubova u Evropi odavno je bolno gledati, a razlozi takvih rezultata su očigledni. I sve će ostati isto dok god se ne uspostavi sistem koji će proizvoditi igrače, jer ovako, svima je jasno, zaista ne ide. Trošenje novca na struku, infrakstrukturu i omladinske pogone je neophodno, jer ulaganje u igrački kadar na način da se dovode oni igrači koji ionako dalje ne mogu znači samo jedno - trčanje ukrug. Nekad osam puta, nekad manje.