Prvi put sa Belgijom smo se sastali 26. marta 2005. godine na stadionu Kralja Boduana u Briselu. Poraženi smo sa 4:1 uz dosta lošu igru i pomalo kukavički pristup naših igrača. Selektor je u to vrijeme bio Blaž Slišković, a meč se igrao u sklopu trećeg kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.
Poveli smo u prvom napadu, a strijelac pogotka bio je Zlatan Bajramović. U nastavku su se Belgijanci razigrali i nanijeli nam jedan od najtežih poraza od nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Pogađali su Daerden, Buffel i dva puta Emile Mpenza.
Nadu za baraž u istim kvalifikacijama podgrijale su septembarske pobjede nad Litvanijom i Belgijom. Belgijance smo porazili u Zenici rezultatom 1:0 uz pogodak Sergeja Barbareza.
Sudionici iste grupe sa Belgijancima bili smo i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Upravo su trijumfi nad Belgijom koje smo ostvarili u svega četiri dana bili prekretnica u borbi za baraž u kojemu smo kasnije eliminisani od Portugala.
U Genku na Kristal Areni slavili smo sa 4:2. Poveli smo preko Džeke, da bi domaćinu izjednačenje donio Dembele. Nakon prekida Misimovića novo vodstvo donio nam je Sanel Jahić, da bi pitanje pobjednika lijepim pogotkom riješio Zlatan Bajramović. Pečat na nezaboravnu noć stavio je Zvjezdan Misimović. Konačan rezultat nakon penala koji je skrivio rezervista Mravac postavio je Sonck.
Četiri dana kasnije na prepunom Bilinom Polju slavili smo sa 2:1 uz dva pogotka Edina Džeke. Jedini strijelac za Belgiju bio je Swerts.