Bivši kapiten Sarajeva krenuo na ćevape pa saznao da je počeo rat: Na Palama su htjeli da me mobilišu

Kako je otkrio u razgovoru za Glas Srpske, rat ga je bukvalno zatekao na ulici, a imao je svega 23 godine.

"Ekipa je bila u Beogradu. Igrali smo protiv Crvene zvezde. Ostao sam u Sarajevu zbog povrede. U petak naveče sam izašao u grad sa društvom, a sutradan, u subotu smo planirali da odemo negdje na ručak. Izlazimo i vidimo da je grad skroz prazan, nema nikoga na ulici. Išli smo prema Baščaršiji, ulicom Vase Miskina. Došli smo do katedrale i vidjeli da ima puno milicije. Krenuli smo ka njima, ali i oni ka nama. Pitali su nas: 'Gdje ste krenuli?', a mi smo rekli na ćevape. Kad će jedan milicioner: 'Kakve ćevape?! Počeo je rat!' Vratili smo se kući, upalili televizor i vidjeli šta se dešava", rekao je Vidaković.

Nekada sjajni desni bek, koji je bio veoma svestran nogometaš, ostao je nakon toga još neko vrijeme u Sarajevu, ali kada je dobio poziv Zvezde odlučio je da ode u Beograd.

"Ostao sam u Sarajevu i čekao da se malo smiri situacija. Nisam znao šta će se desiti, koliko će trajati rat. Svi smo mislili da će se sve brzo smiriti. Ostao sam na kraju mjesec dana, pa je Dragan Džajić kontaktirao sa Boškom Prodanovićem, koji mi je bio trener u juniorima Sarajeva. Pitao ga je za mene, ako ikako mogu da izađem da dođem do srpske teritorije, da će neko doći po mene i da će me odvesti u Beograd. Problem je bio kako izaći iz grada, jer su barikade bile na sve strane. Preko nekih prijatelja, taksijem sam se prebacio do Pala, gdje sam imao najveći problem, jer su htjeli da me mobilišu, s obzirom na to da nisam imao nikakvu dozvolu. Imao sam prijatelja koji je radio u vojsci i on me je u vojnom vozilu odvezao do granice", prisjetio se.

Vidaković se u prošlosti spominjao kao mogući kandidat za klupu Sarajeva, ali kaže da nikada nije dobio konkretnu ponudu i da bi je prihvatio u slučaju da stigne poziv s Koševa.

Nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, Vidaković je karijeru nastavio u FK Crvena zvezda, odakle u ljeto 1994. prelazi u Betis, a potom je još nastupao za Osasunu i Polideportivo Ejido. Nakon završetka igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu.