Najveći nogometni prevarant: Godinama "igrao" za velike klubove, nikada nije dao gol
Dok milioni dječaka sanjaju o tome da jednog dana postanu profesionalni nogometaši, većina njih u samom startu odustane od svog sna zbog nedostatka talenta ili nekih drugih razloga. Ovo ne vrijedi i za Kaisera, koji je šarmom i varanjem dobio nekoliko profesionalnih ugovora, a da nikad nije odigrao utakmicu vrijednu spomena. On je želio biti nogometaš, ali ne i igrati. U svojoj namjeri i želji nije odustajao.
Početkom '80-ih godina sprijateljio se sa Romariom, Edmundom, Ricardom Rochom, Renatom Gaúchom i Brancom, tadašnjim velikanima brazilskog nogometa. Kad bi neko od njih potpisao ugovor sa novim klubom, molili su uprave da i "talentovanog" Kaisera dovedu na probu i na taj način mu osiguravali najmanje tromjesečni ugovor.
Nakon potpisivanja ugovora sedmicama je na treninzima "tražio" formu i na taj način izbjegavao igranje. Kad bi ga trener uvrstio u ekipu pred utakmicu, Kaiser bi se naprasno povrijedio, nakon čega je sedmice provodio kod klupskih medicinara, žaleći sa na povrede zglobova, mišića, ligamenata... U tom periodu nije bilo medicinskih aparata kojima bi se Kaiserove tvrdnje mogle potkrijepiti te je na taj način sebi osiguravao dodatno vrijeme u klubu.
Kaiser je znao uživati u "nogometnoj slavi". Nakon treninga, bio je čest gost brazilskih kafana i noćnih klubova, u kojima mu je priča nogometaša kod žena itekako prolazila. Zahvaljujući snalažljivosti, bio je veoma popularan među prijateljima.
"U to vrijeme nogometašima nije bilo dozvoljeno da izlaze van hotela. Ja sam to ovako rješavao, nekoliko dana prije nazvao bih hotel i rezervisao nekoliko soba u koje su došle žene koje smo unajmili. Momci su bili sretni, jer su u hotelu imali sve", kazao je Kaiser za Globo.
Dok su mnogi ljekari i treneri vjerovali da nema sreće kada su u pitanju povrede, jednog ipak nije prevario. Dok je bio u Botafogu, Kaiser je sa sobom nosio veliki mobitel na koji je često dugo pričao na engleskom jeziku. Pred svima je govorio da su za njega zainteresirani klubovi iz Evrope. Međutim, jedan ljekar je znao engleski i jednom prilikom slušao je Kaiserov razgovor, koji nije imao smisla. Dok se napadač tuširao, ljekar je uzeo mobitel i shvatio da je to obična igračka.
Nakon ovog incidenta, jednostavno je promijenio klub u kojem je primjenjivao istu formulu. Dok je bio u klubu Bangu, desilo mu se ono čega se najviše bojao. Trener ga je poslao na zagrijavanje kako bi ga uveo u igru. Ulaskom na teren bio bi potpuno razotkriven i morao je brzo poduzeti nešto.
"Vidio sam da navijači vrijeđaju naše igrače i upravu, nakon čega sam ustao i verbalno ih napao. Dobio sam crveni karton i otišao u svlačionicu. Predsjednik kluba Castor de Andrade bio je ljut i od mene je tražio pojašnjenje postupka. Bilo je jednostavno, rekao sam mu: 'Imao sam oca, on je preminuo, a ti si moj drugi otac. Ne dozvoljavam da neko vrijeđa moju porodicu, a to su upravo radili ti navijači. Zbog toga sam uradio to što sam uradio i dobio crveni karton'", prepričao je Kaiser događaj nakon kojeg mu je klupski predsjednik produžio ugovor za još šest mjeseci.
Nekoliko godina kasnije, vidjevši da svi veliki brazilski nogometaši odlaze u Evropu, Kaiser je odlučio uraditi isto. Dobio je ugovor od francuskog Gazelec Ajaccioa. Našao se u velikom problemu. Stotine navijača došlo je na trening kako bi vidjeli magiju Brazilca koji je stigao u njihov klub. Kaiser ih nije htio razočarati te je povukao još jedan trik.
Nije se htio odmah povrijediti, već je uzeo lopte sa treniga i ispucavao ih u masu, koja je njegov potez pozdravila aplauzom. Kad je nestalo lopti, trener je bio primoran sa igračima raditi samo fizičke vježbe, koje je Kaiser odradio do kraja i bez greške.
U Ajacciou je ostao nekoliko godina i ubilježio dvadesetak kratkih nastupa, ulazeći sa klupe. Naposljetku se vratio u Rio, gdje je završio svoju impresivnu 20-godišnju karijeru tokom koje je nastupao za Fluminense, Vasco, Botafogo, Amarica, Palmeiras, Bangu, nekoliko klubova u Francuskoj, SAD-u, Argentini i Meksiku. Po vokaciji je bio napadač, ali nikada nije postigao nijedan gol, niti odigrao neku zapaženiju utakmicu.
Livaković se nada da Džeko neće ostvariti transfer koji se dugo spominje: Zadovoljstvo je imati ga
