Čas historije u Mostaru: Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala
Pred punom salom Narodnog pozorišta u Mostaru, ali i ispred kompletnog igračkog kadra i uprave Veleža govorili su profesor Zdravko Grebo, aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, sportski novinar Muhamed Bikić, kao i hroničar Mostara Zlatko Serdarević. Panelom je moderirao novinar i filozof Amer Bahtijar.
Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.
"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.
O Veležu je govorio kao o pokretu koji u temeljima ima vrijednosti Francuske građanske revolucije.
Velež je pokret
"Velež je zaista pokret i to nije puka politikantska fraza, Velež je vjera u određene vrijednosti i to ne one vrijednosti kojima se danas ono malo od slobodarske Evrope busa, već one izvorne ideje revolucije, dakle sloboda, bratstvo, jednakopravnost, jednakost, solidarnost i vjera u budućnost. Ono u šta ja vjerujem bez obzira na trenutni položaj Veleža na ligaškim tabelama, ja vjerujem upravo da je on reinkarnacija jedne ideje koja ima svjetlu budućnost i da ćemo tu budućnost vrlo brzo dočekati", emotivno je kazivao Grebo.
Najveći aplauz u dvorani dobio je aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, koji je povratkom u svoj klub naznačio simboličan preokret.
"Velež je za mene baš sve u životu, ovdje sam sve postigao, tu sam se i vratio da zajedno napravimo preokret. Nadam se da će ljudi koji su danas u klubu napraviti pozitivne stvari, te da će svi u gradu to prepoznati, a posebno da će Veležova djeca stasati i siguran sam da ćemo se vrlo brzo radovati dobrim rezultatima. Nekad smo bili peta ekipa u Jugoslaviji, prva u Bosni i Hercegovini, pa se nadam da ćemo skoro ponovo na te staze", govorio je prekidan aplauzima trener Veleža.
Rahimić je ostavio stabilnu poziciju u Mladosti iz Doboja kod Kaknja da bi preuzeo svoj Velež, a ovom prilikom se prisjetio anegdote iz tog perioda kad mu je predsjednik bivšeg kluba znao reći: "Ja stalno o Mladosti, ti samo o Veležu".
Navijač Želje koji je zavolio Velež
Emotivan o Veležu bio je i sportski novinar, ali i navijač Željezničara Muhamed Bikić.
"Velež je 'krivac' zašto sam ja postao navijač Želje, jer je Velež pobijedio Želju 1981. godine u finalu Kupa i ja sam tad imao osam godina. U cijeloj toj tuzi, koliko mi je bilo žao Želje, još sam ga više zavolio kad sam vidio karavan navijača Veleža kroz Sarajevo. Tad sam vidio kako se voli i živi za svoj klub. Uvijek sam pored Želje navijao i za Velež, simbolično sam spajao posljednje slovo 'ž' i početak naziva Željo", na sebi svojstven način govorio je Bikić.
Ponovo vratiti jaki februarski turnir
O velikim Veležovim generacijama iz sedamdesetih i osamdesetih govorio je i Zlatko Serdarević, posebno naglašavajući značaj kluba za grad.
Meho Husković iz Udruženja građana "Mostarski Rođeni" za Klix.ba je rekao kako su organizatori zadovoljni učinjenim za ovogodišnju manifestaciju "Mostarski februari", ali i dodao planove za naredni period.
"Cilj je za neke naredne februare obnoviti onaj jaki februarski turnir, koji je nekad privlačio sjajne klubove i bio značajan turnir u zimskom periodu", kazao je Husković.
Almir Taso, predsjednik Skupštine FK Velež, za naš portal je kazao da ovakvi događaji vraćaju nadu u bolje dane.
"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.
Na panelu su još trebali govoriti, ali iz različitih razloga nisu stigli do Mostara Predrag Pašić i Roko Markovina.
