Analiza / Conte iz Italije izvukao sve najbolje, Wilmots ponovo najslabija karika Belgije

Kada god su Alderweireld ili Vermaelen imali loptu, dva napadača i tri vezna Italije su se pozicionirala usko i potpuno zatvarala dodavanja u sredinu ka Witselu i Nainggolanu, pa vidimo kako je (fotografija broj 1) u sredini Italija u brojčanoj prednosti i situaciji "5v2" što potpuno zatvara igru Belgijanaca kroz sredinu. Ovo je značilo da Belgija mora ići na bočne pozicije, što je Italija spremno dočekala i tjerala Belgiju u ćorsokak i bez opcija.

Kada bi Alderweireld odigrao loptu do Cimana, Italija bi se odlično pomicala ka lopti. Giaccherini izlazi na Cimana kako bi Darmian mogao ostati uz De Bruynea, De Rossi se pomjera za Giaccherinijem, a Eder se odlično spušta po dijagonali u odnosu na Giaccherinija i De Rossija pa oni formiraju trougao i ne daju Belgiji pas u širinu i u dubinu.

Ovo su bili glavni mehanizmi koje je Italija koristila u ovom meču i koji su bili najvidljiviji, ali je generalno gledano bilo sjajno gledati kako je Conte ovu ekipu doveo do jednog vrhunskog nivoa kada je igra bez lopte u pitanju. Mali razmak između linija, odlična pomaganja i pokrivanja nisu dali Belgijancima prostora da razviju bilo kakvu kombinaciju i osvoje prostor, konstantno ih tjerajući na resetiranje napada i igru unazad.

Problemi Belgije u igri bez lopte i način na koji je to Italija koristila

Koliko je Italija bila dobra u igri bez lopte, toliko je Belgija imala problema. Jednim pasom u širinu i ljuljanjem sa jedne na drugu stranu, razmak između igrača Belgije po širini je pucao do te mjere da smo se često pitali gledamo li ekipu iz niže lige ili drugoplasiranu ekipu na FIFA rang-listi.

Bezvoljnost da se pomogne svom saigraču i nepotrebna i nerezonska iskakanja prije svih De Bruynea pravila su Belgijancima mnogo problema koje su Italijani koristili. Najupečatljivije je bilo gledati koliki je razmak bio između dva vezna Belgije, Nainggolana i Witsela. U velikom broju slučajeva, imali ste utisak da je između njih mogao da stane Boeing, a ne fudbaler reprezentacije Italije. Jednim pasom u dubinu, Italija bi osvajala milje prostora i napredovala ka golu izbacujući tim jednim dodavanjem pet ili šest Belgijskih igrača iz igre.

Vidimo (skica broj 2) kako su Nainggolan i Witsel udaljeni jedan od drugog dobrih 20 metara obzirom da su ih Giaccherini i Parolo svojim postavljanjem širili. To je koristio Eder koji se spuštao po loptu i Chiellini i Barzagli su odigrali dobrih sedam, osam ovakvih dodavanja u sredinu između Belgijskih veznjaka. A kad god bi taj pas prošao, Giaccherini i Parolo bi se dizali visoko i pružali podršku Darmianu i Candrevi u namjeri da stvore višak na boku (skica broj 3).

Često viđena situacija na utakmici, Eder dobija loptu između linija i loptu prosljeđuje lijevo ili desno gdje Italija stvara "2v1" protiv bekova Belgije.

Nakon nekog vremena, vidjevši da prije svega Chiellini pravi velike probleme svojim dodavanjima, Wilmots naređuje De Bruyneu da pritisne Juventusovog defanzivca. Međutim, De Bruyne to radi jako loše i Giaccherini mu se konstantno uvlači iza leđa i, dodajući na to veliki razmak između Nainggolana i Witsela, Chiellini je uvijek imao dvije čiste opcije za odigravanje i izlaz iz te potencijalne opasne situacije (skica broj 2).

Centralni bekovi i Pelle kao osovine tima

Trojka centralnih bekova iz Juventusa sigurno je najveći adut reprezentacije Italije na ovom Euru. Činjenica da sva trojica igraju u istom klubu gdje su uigrani do maksimuma, tehnička sposobnost i mogućnost kretanja sa loptom u sredinu i stvaranje viška te laser dodavanja kojima probijaju protivničke linije kvaliteti su koji rijetko koja ekipa može sebi priuštiti na ovom prvenstvu. Upravo su jednim takvim dodavanjem i postigli gol. Bonucci je uposlio GIaccherinija koji matira Courtoisa. I dok se može prigovoriti i zadnjoj liniji Belgije koja nije presjekla dugu loptu, veliku odgovornost treba preuzeti i ofanzivna linija Belgije, posebno Lukaku, koja nije pravila presing na štopere Italije tako da je Bonucci imao sasvim dovoljno vremena da pronađe opciju i pošalje dugi pas,

Štoperi Italije bez lopte funkcionišu perfektno, sjajno pokrivaju prostor kako jedan drugom tako i ostalim saigračima i odaju nevjerovatan osjećaj sigurnosti ostatku ekipe.

Osim njih, Graziano Pelle se izdvaja kao adut koji bi mogao biti jako značajan u igri Italije na ovom prvenstvu. Svaki put kada je ekipa pod pritiskom, on je bio "target man", odnosno igrač koji se gađa kako bi ekipa izašla iz presing situacije i kako bi sačuvao loptu u posjedu i dao vremena ostatku ekipe da mu se pridruži i ponudi saradnju.

Belgija je imala ovakve periode kada je gurala krila ka Chielliniju i Barzagliju koji su pomagali Lukakuu i Fellainiu u presingu, pa je stoga Chiellini ostajao bez rješenja. Međutim, u tim situacijama bi se lopta uvijek slala na Pellea, koji je nudio izlaz iz tog presinga, a zatim svojim fizičkim kvalitetima sjajno uspio da sačuva loptu, odloži je ka Ederu koji je odmah slao desno gdje je Italija sa Parolom i Candrevom stvarala višak protiv Vertonghena.

Belgija u jednom ritmu i promjene Wilmotsa koje nisu donijele ništa

Pritisak, nemogućnost da se preuzme odgovornost ili tek nešto treće, Belgija je izgledala daleko od ekipe koja je jedan od favorita turnira. Tokom svih 90 minuta djelovalo je da ekipa igra u jednom ritmu, lopta se pomjerala istom brzinom tokom cijele utakmice, igrači su se pomjerali u jednom ritmu tokom cijele utakmice i imali ste utisak kao da ne bi stvorili ozbiljnu šansu sve da se Italijani sklone sa terena.

Najbolje šanse Belgija je kreirala iz tranzicije i to nakon tehničkih grešaka Italijana koji su im u tim situacijama omogućavali da nešto iskreiraju. Jedini koji je bio potentan u sastavu Belgije bio je Hazard koji je svojim ulascima sa boka u sredinu pokušavao da individualnim kvalitetom slomi Italijansku odbranu, ali nije uspjelo.

Pred kraj utakmice, nakon ulaska Mertensa i Carrasca, Belgija prelazi na igru sa trojicom u poslednjoj liniji, gdje je sistem izgledao kao nekakvih 3-2-2-3 gdje se generalno tražio višak u sredini i stvaranje situacije "4v3" protiv veznih igrača Italije.

Međutim, Conte odlično reaguje i povlači dva napadača još bliže svojim veznjacima i tako je Italija imala višak u sredini pa je na taj način neutralisan višak Belgije.

Sve u svemu, rezultat koji na kraju krajeva i nije toliko iznenađujuć. Svi smo pričali kako nikako ne bi trebali da potcijenimo Italiju bez obzira na to u kakvom su sastavu došli i kakvim talentom raspolažu. Italija je uvijek Italija i uvijek su najviše pokazali kada niko na njih nije ozbiljno računao. Imaju u svom sastavu igrače koji mogu da donesu ozbiljan rezultat, a na klupi imaju čovjeka koji je suhi kvalitet i koji zna kako da izvuče maksimum iz ove ekipe.

Sa druge strane, Marc Wilmots će imati mnogo briga pred narednu utakmicu, a mnogi će ga poslije ove utakmice još više kritikovati i govoriti da, za razliku od Contea koji izvlači maksimum iz svoje ekipe, Wilmots iz svoje ekipe pune talenta izvlači ništa više osim minimuma.