Šou jednog čovjeka
281

Analiza / Cristiano Ronaldo i ostale pripovijetke

Piše: Omar Tipura
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Zinedine Zidane se uhvatio za glavu, pokisli navijači Juventusa ustali na noge i aplaudirali, Gigi Buffon sakupljao komadiće polomljenih snova, Max Allegri sve milimetarski odmjerene skice smjestio u kantu za smeće. A on - Cristiano Ronaldo, kralj Lige prvaka, sklopio je škarice i vratio ih u džep, u rukav, smanjio obrtaje i lagano proslavio gol. Samo je radio svoj posao. Nadljudski. Vrhunski. Ponovo.

Društvene mreže su eksplodirale, a utrka za što kreativniji opis došla do usijanja. Cijeli nogometni svijet stao je u sjenu jednog čovjeka. Ronaldo je zapečatio Torino, ostavio biljeg koji će se dugo pamtiti, koji će se prepričavati i vrtjeti po televizijskim ekranima. I stajati negdje, u nekoj čitanci, smješten pod rubriku "ne pokušavajte kod kuće".

Cristiano Ronaldo odavno nema razlog da iznova dokazuje svoje nogometno umijeće, svoje sposobnosti koje ga lansiraju na najveća mjesta u historiji nogometa i sporta generalno. Odavno ni mi nemamo razloge da ponavljamo rekorde koje je srušio, trofeje koje je osvojio, stadione koje je pokorio.

Ronaldo neprestano pomjera granice

Taj portugalski velemajstor, međutim, opet i iznova inspiriše, pomjera granice, izaziva divljenje i vodi Real ka većim sferama.

Nogomet ne morate razumjeti, Ronalda ne morate pratiti, ali njegov drugi gol u sinoćnjoj pobjedi Real Madrida nad Juventusom (3:0) u Torinu u okviru prve četvrtfinalne utakmice Lige prvaka neće vas ostaviti ravnodušnim. Shvatit ćete da se radi o remek-djelu, o nečem posebnom što ne može učiniti baš svako i što ne dolazi tako često.

Malo je stvari koje i totalnom laiku bude razum i tjeraju ga da poput pravog stručnjaka primijeti vrhunsko djelo. Ronaldove makazice su takve. Drugačije, posebne, vrhunske, genijalne i magične. Toliko sjajne da im ne možete reći: "Ne".

Dovoljno je samo sjetiti se već napisanog - Ronaldovom čudu divio se Zinedine Zidane, onaj Zidane koji je 2002. godine u finalu Lige prvaka postigao kultni gol za Real protiv Bayera iz Leverkusena. Na noge su Ronaldu ustali navijači tima koji već godinama apsolutno vlada Italijom, oni navijači koji su, do Ronaldovog poučka, bili uvjereni da je Juventus spreman za osvajanje Lige prvaka, a nisu oni jedini koji su tako mislili. Djeluje vrlo teško natjerati takve da vam priznaju da ste bolji, a skoro nemoguće da vam uz to i ustanu na noge. Ronaldu su i priznali i ustali.

Ronaldov gol nemoćnim je učinio giganta kakav je Buffon, tog legendarnog golmana koji je pregazio 40. ljeto i kojem je Liga prvaka ostala nedosanjani san. Taj gol nemoćnim je učinio trenera Allegrija koji je dodatno učvrstio ionako granitnu Juventusovu odbranu koja je prošle godine u četvrtfinalu zaustavila Barcelonu ostavivši je bez postignutog gola u 180 minuta nogometa. Ronaldo je, poređenja radi, Allegrijevom Juventusu u posljednjih 180 minuta nogometa - finale iz Cardiffa i sinoćnji meč iz Torina - utrpao četiri gola.

Jedan čovjek je odredio tok meča

Kako, zapravo, uopće analizirati i razgovarati o meču između Juventusa i Reala, a ne spominjati Ronalda? Zar je potrebno ulaziti u polemike gdje je pogriješio Juventus i gdje je Real pokazao snagu? Je li moguće otvoriti tu temu i uz to ne omalovažiti doktorsku disertaciju portugalske mašine?

Vrijedi pokušati, ali i unaprijed priznati da sve analize padaju u vodu kada jedan čovjek pruži predstavu kakvu je pružio Ronaldo. Prvi kontakt s loptom - gol za rekord koji kaže da je postao prvi igrač koji je u deset uzastopnih mečeva Lige prvaka postizao makar po jedan gol. Nekoliko grešaka i promašaja, tek da pokaže da je i on samo čovjek. Pa onda remek-djelo. I na kraju asistencija za Marcelov gol. Sve skupa kao podsjetnik da je poseban, da nije lako biti Cristiano Ronaldo, da ne može svako biti takav iako svako može sve i svašta pričati o takvima.

Real je, da krenemo dalje od Ronalda, sinoć još jednom pokazao da se radi o jednom od najboljih timova koje je svijet ikada vidio. U posljednje četiri godine, Galacticosi - baš im pristaje taj nadimak - su osvojili tri naslova prvaka Evrope pri čemu su prošle godine odbranili naslov i time postali prvi klub kojem je to pošlo za rukom otkako Liga prvaka nosi ovo ime. Sad je Real na milimetar od plasmana u polufinale i novog pohoda na klempavi trofej. Više nema sumnje da su Kraljevi sposobni i treći put uzastopno osvojiti najelitnije klupsko takmičenje na svijetu.

Nema sumnje, jer i najmanje greške protivnika Real žestoko kažnjava. Nema sumnje, jer Real u svom timu posjeduje barem devet igrača kojima niko ne bi prigovorio da se svi u isto vrijeme nađu u timu svijeta. Uz to Real ima nevjerovatnu širinu na klupi. Sinoć je, recimo, cijeli meč na klupi proveo Gareth Bale.

Na sve to, Real ima trenera koji fantastično održava harmoniju u ekipi, koji perfektno poznaje DNK kluba i potrebe velikih zvijezda, jer je i sam bio takav kao igrač, i koji u nokaut mečevima Lige prvaka ne pravi pogrešne korake. Zidane u nokaut mečevima Lige prvaka još uvijek nije ispao. Još uvijek nije ispao! Ovo je Zidaneu treća sezona na klupi Reala, odnosno treća sezona u trenerskoj karijeri na ovom nivou i, kako stvari stoje, Juventus će mu biti 10. od ukupno 10 prepreka koje je imao u nokaut fazi Lige prvaka kao trener i koje je uspješno apsolvirao. Fascinantno.