Džeko: Ne volim pričati o politici, a boli me što mladi ljudi odlaze iz BiH
Na samom početku opširnog intervjua koji je s Džekom uradio sportski novinar iz BiH Saša Ibrulj koji sarađuje s nekoliko uglednih stranih medija, Dijamant se dotakao kritika i uvreda na njegov račun. Kritike može prihvatiti, ali uvrede ne može. A posebno ne može prihvatiti ako mu neko spočitava trud i želju za pobjedom.
"Ja ne trčim? Ne dajem najbolje od sebe? Ma dajte. To je šala. Mogu vam garantovati da niko na tribinama ili ispred TV-a ne želi više pobjedu od mene. U bilo kojem meču, ne marim za tim protiv kojeg igramo i za šta igramo, ja samo želim postići gol ili da moj tim postigne gol kako bismo pobijedili. U svakom svom meču dajem najbolje od sebe. U svakom meču", kazao je Džeko i nastavio: "Znam da će ljudi kritikovati kada odigrate loše, to je dio ovog posla i s tim sam ok. To nije problem, problem su uvrede. To me najviše boli. Ovo je vrijeme društvenih mreža kada svako ima pravo kazati šta misli bez obzira na to koliko je to nelogično ili glupo".
Priznaje da čita i sluša šta drugi kazuju o njemu, ali da uvrede i nelogične stvari uglavnom ignoriše. Posebno su mu zanimljivi komentari i analize medija u Italiji, a jedan od razloga zbog kojih je to pratio bilo je brže učenje italijanskog jezika.
Tokom intervjua Džeko se dotakao i odrastanja tokom rata, kao i ljubavi prema fudbalu u tim teškim vremenima. Na sebe ne gleda kao na zvijezdu, nego kao na sretnog čovjeka koji radi i živi od onoga što mnogo voli.
"Da budem iskren, ne osjećam da mogu reći kako sam imao djetinjstvo, ne kao normalna djeca u mojim godinama. Imali smo nešto specifično u Bosni tokom 90-ih godina, nešto što zovem periodom preživljavanja. Bio sam dijete kada je rat izbio i nisam bio svjestan mnogih stvari, ali rat vas natjera da brže rastete, da učite stvari koje nikada ne biste učili i da živite drugačije", objašnjava Džeko te dodaje: "Uvijek sam volio fudbal. Nisam mogao disati bez fudbala, čak ni tokom rata, ali nikada nisam mislio da ću postati zvijezda. Naravno, svi mi sanjamo velike snove, igranje za velike klubove, ali ja sam želio igrati fudbal zbog ljubavi prema igri. I tako je i danas. Volim igru, volim je gledati, čitati o njoj, pričati o njoj i najviše je volim igrati. To je moja prva ljubav i zato na sebe ne gledam kao na zvijezdu, nego kao na sretnika".
Dijamant je kazao da o ratu uglavnom ne priča i ne razmišlja. Jedino u trenucima kada ga novinari pitaju o tome, kao i u trenucima kada je u teškoj situaciji. Rat mu služi kao motiv, kao sjećanje koje govori da je nekad bilo teže, kao pouka koja ga tjera da cijeni sve ono što danas ima.
"Mislim da o ratu pričam jedino sa stranim novinarima. Ne pričam o tome s porodicom, ženom, roditeljima, sestrom... Sjećam se svega veoma dobro, ali ne vidim svrhu. To je nešto što je ostalo iza nas. To je užasno iskustvo koje je sve nas promijenilo, bez obzira na starosnu dob koju ste imali u tom periodu. Tada smo svi sanjali o normalnom životu i kada je rat završio samo smo to i radili. Čudno je koristiti riječ pozitivno u tom kontekstu, ali ako je išta bilo pozitivno u tome, onda je činjenica da smo sada svjesni kako uvijek može biti gore u životu. Uzet ću fudbal kao primjer. Mrzim gubiti i promašiti šansu, ali to se dešava u fudbalu. Onda sjednete i sjetite se šta je zaista užasno u životu, sjetite se dana kada niste imali šta jesti, piti, kada se niste mogli normalno obući i onda vidite kako su stvari sada dobre", kazao je Dijamant.
Iako ne voli pričati o politici i političarima u BiH, Džeko se dotakao i ove teme. Žao mu je što mladi odlaze iz naše zemlje.
"Nemojte me pogrešno shvatiti, volim ovu zemlju, to je najljepše mjesto na svijetu i moja kuća. Ali ljudi se bore da žive normalnim životom. Mrzim pričati o politici, ali političari žive u svom svijetu, distancirani od ljudi. Mnogo je ljudi koji jedva preživljavaju. Mi pokušavamo pomoći koliko možemo, doniramo novac, izgradimo krov za jednu porodicu, pomognemo bolesnom djetetu, ali javi ih se još 10 narednog dana, hiljade kojima treba pomoći. Tu nema sistema, nema plana kako napraviti stvari boljima i ljudi zbog toga postaju sve više pesimistični. Mladi ljudi napuštaju zemlju tražeći bolji život i niko im ne može suditi zbog toga. I ja sam isto uradio u svom poslu boreći se za bolji život. Kao nekog ko voli svoju zemlju mrzim te stvari. To me zaista boli", rekao je Džeko.
Džeko je sinoć odigrao 100. meč u dresu Rome i postigao je dva gola protiv Chelseaja u 3. kolu grupne faze Lige prvaka. Bila su to njegova prva dva gola u 10 mečeva protiv Plavaca. Čekao je dugo, ali čekanje se isplatilo.
Roma je odigrala neriješeno (3:3), a nakon meča najviše se priča o Džekinim golovima, posebno o onom prvom koji mnogi porede s pogotkom Marca van Bastena protiv Sovjetskog Saveza na Euru 1988. godine i pogotkom Robina van Persieja protiv Aston Ville 2013. godine.
U 100 odigranih mečeva za Romu Džeko je postigao 59 golova, a samo u ovoj godini postigao je 31 gol u 36 nastupa za rimski tim. Ne nalazi se Dijamant slučajno na listi od 30 igrača svijeta koji su u izboru France Footballa nominirani za Ballon d'Or.
"Gledam fudbal stalno. Sve lige, sve mečeve koje mogu. Neovisno koji rang takmičenja i koji timovi. U autobusu na svom tabletu ili telefonu i kada imam slobodno vrijeme vikendom kod kuće, sjednem na kauč i gledam fudbal. Bilo koju ligu, od bh. Premijer lige do La Lige, Premiershipa i najviše Serije A", kazao je Džeko za Guardian.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
