Faruk Uzun od Benfice do slastičarne: Originalna priča budućeg programera

"Agencija se zove Gamasport na čelu s bratićem tadašnjeg čuvenog izvršnog direktora Juventusa Giuseppea Marotte. Prvo su me testirali u Laussanei pa u Evianu i nakon toga su me poslali u Benficu. Probe sam uspješno prošao, ali sam se suočio s depresijom i sjećam se da mi je bilo teško odjednom ući u onaj profesionalizam. Satima i satima kartica za otključavanje sobe ne dopušta da izađeš. Dan je organizovan 24 sata. Vraćam se kući u Bosnu na šest mjeseci da 'napunim baterije' i odlazim na turneju ponovo. Sada sam siguran da je to bila greška, jer sam bio u mnogo klubova. Volio bih da je bio jedan, prođem probu, potpišem i to je to. Prvo odlazim sa 16 godina u U-21 tim Servettea, ali oni nisu dali ponudu koja se menadžeru svidjela. U nogometu se malo toga pita igrača, sve vode menadžeri. Potom seniorski tim Botev Plovdiva pa Sion U-21. U svaki klub sam išao svakih deset dana. To je zamišljeno tako da vide da li mogu psihički izdržati sam i snalaziti se", priča nam u jednom dahu.

Kao nagradu za dobru igru i ponašanje dobija all acces kartu za utakmicu koju je agencija organizovala u Ženevi, a igrali su njegov omiljeni tim Juventus i Benfica. Nakon toga saznaje da ide u Juventus gdje počinje ispunjenje sna, ali uvijek ima još jedno "ali".

"Odlazim u Bosnu po sve papire i tu počinju stvari koje su me udaljile od nogometa. Trebao sam biti sedam dana i otići u Torino, ali se to nažalost nije desilo. Došlo je do nedoumica između mog oca, ljudi koji su nas spajali s Marottom i njih samih. Pravi nogomet je tada bio negdje u drugom planu. San dječaka biva uništen i ja ostajem u Iskri Bugojno te igram do juniorskog uzrasta. Kao junior sam imao čast igrati za seniorski tim Iskre i još kao omladinac sakupljati nastupe u Prvoj Ligi FBiH. Kao junior odlazim u Beograd na probu u seniorski tim FK Rad na poziv Ranka Stojića, gdje sam se najviše pokazao na utakmici protiv Rabotničkog. Međutim, zbog velikog nacionalizma u klubu ne dobijam ugovor, ali dogovaram saradnju s prvim čovjekom kluba za iduće ljeto. U međuvremenu odlazim u Hajduk na probu preko drugog menadžera, ali završavam u RNK Split, jer naime tamo nismo bili zadovoljni ponuđenim uslovima. To su tolike zavrzlame da tu ima najmanje onoga što ljudi vide subotom ili nedjeljom", govori nam.

Desetka Veleža

U Splitu igra skoro sezonu, ali svojevoljno odlazi dva kola prije kraja, jer je od trenera i direktora kluba saznao da menadžer iza njegovih leđa odbija dva profesionalna ugovora "tražeći sebe" u istima. Nakon toga Faruk Uzun potpisuje ugovor sa Sarajevom gdje ima unaprijed dogovorenu posudbu u Bosnu iz Visokog, jer su klubovi tada imali uzajamnu saradnju.

"Nakon završene sezone još odlazim u Turbinu, gdje igram polusezonu u Prvoj ligi, ponovo se vraćam u Iskru gdje smo završili prvi u Drugoj ligi te odlazim u Velež. Najljepši dio karijere mi je vezan za Velež i Mostar gdje i sada živim. Nakon Veleža sam odigrao polusezonu u NK Novi Travnik gdje smo također ostvarili cilj i završili prvi na tabeli i tada završavam karijeru, sa željom da privedem fakultet kraju", kao da je odahnuo nakon retrospektive svih stanica u karijeri koja je tada brojala 22 godine.

Priča nam kako je teška srca, ali s velikim olakšanjem prekinuo karijeru.

"Nagledao sam se toliko zabušavanja, menadžerskih igri i prevara, štela, preodvratnih stvari koje nemaju nikakve veze s onim što mi i gledaoci i navijači volimo. Nažalost, to je trenutno puno bitnije u nogometu. Menadžeri i mafija vode sve. Žao mi je dosta momaka koji neće upisati fakultet u želji da uspiju kao igrači. Svako u svom gradu vidi šta na kraju bude s takvim momcima, nakon što ih progutaju igračići s menadžerima... Fakultet sam upisao pola godine prije nego što sam potpisao za Velež. Ne znam, veoma je čudno mnogima da nogometaša zanima programiranje, ali eto mene jeste. Dobro mi ide, završna sam godina i mnogo se radujem što ću raditi u struci koja je veoma perspektivna", sreća je ipak došla na kraju.

Danas, koju godinu kasnije, nogometa se prisjeti i po onim lijepim stvarima, ne samo zlim igrama ljudi koji uništavaju dječačke snove.

"Bio sam desetka Veleža, to je bilo iznenađenje. Dobili smo novog sponzora no1, a kada su nam dijelili opremu zapazio sam broj 10 i zamolio predsjednika Hasića da najbolji domaći igrač preuzme taj broj. Uvijek sam volio da domaći igrač čuva sveti broj kluba. Međutim, predsjednik je rekao da želi da ga ja imam. Nisam se smatrao najboljim igračem kluba, to je sigurno. Iako sam bio standardan u prvoj sezoni bilo je dosta dosta kvalitetnih igrača. Međutim, ponašao sam se kao pravi profesionalac, bez ijednog incidenta kao igrač Veleža. Vjerujem da je to bio razlog te nagrade. I mnogo mi je drago što sam imao čast igrati gradski derbi u Kupu Bosne i Hercegovine. Velež pratim i dan danas i radujem se ostvarenju cilja, a to je Premier liga", kazao nam je.

Faruka Uzuna, nesuđenu zvijezdu Benfice i Juventusa, bivšu desetku kultnog mostarskog Veleža i budućeg informatičara i programera najlakše možete upoznati naručujući kolače u popularnoj slastičarni Aldi u mostarskom Hotelu Bristol. Tu popunjava budžet i nosi titulu najboljeg konobara u gradu, sa čim se, skroman kakav jeste, ne slaže.

"Radim u Aldiju jer sam od 17. godine počeo zarađivati i tako sam i naučio od oca. Pošto ne zarađujem od nogometa, a nisam jos završio fakultet, odlučio sam raditi, jer mislim da je sramota da sposoban momak sjedi kući i traži novac od roditelja. Aldi 1 i Aldi 2 su neke od prelijepih stvari koje ujedinjuju Mostar i prelijepo mi je tu, jer upoznajem mnogo ljudi. Često me ljudi iznenade jer me prepoznaju pa im nije jasno šta se to prelomilo u mojoj glavi da odustanem od nogometa. Zažalim samo kada odem na utakmicu Veleža. Od punih tribina stadiona se ježim. Volim taj osjećaj, posebno nakon pobjede kada se svi zagrlimo i pjevamo 'Vi ste naša prva ljubav'", kazao nam je na kraju sjetno i sretno Faruk Uzun.