Filozofija "Cholismo": Kako je Diego Simeone promijenio historiju Atletico Madrida
Vrijedni, požrtvovni, opsesivni, temperamentni, energični trener-ratnik koji će u narednih devet godina transformirati Atletico u red evropskih velikana.
Povratak među velikane
Njegov prvi trening na prepunom Vicenteu Calderonu jasno je dao do znanja da "normalan" trener nije stigao u klub, ali malo ko je tada vjerovao da će klub iz Madrida vratiti među evropsku nogometnu aristokratiju iz koje je izbivao godinama.
Simeone ih je nakon toga odveo do jedne titule prvaka Španije, dva naslova u Evropskoj ligi, jednog trofeja Kupa kralja, jednog španskog Superkupa i dva evropska Superkupa zbog čega ga je Međunarodni institut za nogometnu historiju i statistiku (IFFHS) proglasio za najboljeg klupskog trenera u posljednjoj deceniji (2011-2020), a pored toga je igrao dva finala Lige prvaka 2014. i 2016. godine u kojima je u oba navrata nesretno poražen od Reala.
Nakon što je pet sezona igrao u Atletico Madridu (od 1994. do 1997. i od 2003. do 2005.), popularni El Cholo je nastavio put koji je utabao kao nogometaš. Bio je primjer igrača koji je igrao do krajnjih granica, koji možda nije bio najtalentovaniji, ali s posebnim darom za razumijevanje igre i najsitnijih detalja koji prave razliku na terenu.
Svaka utakmica za njega je rat u kojoj samo najhrabriji, a ujedno i najlukaviji, izlaze kao pobjednici. Apsolutni lider kao nogometaš, a pogotovo kao trener. I tako je nastao "Cholismo", nešto što se može okarakterisati kao nogometna filozofija Diega Simeonea prema kojoj su pojedinci isključivo u službi tima i nikada ne odustaju. Njegovi igrači nisu pojedinci odvojeni od sistema, već igraju u njemu i za njega.
Savršena je to simbioza između trenera i igrača, na osnovu koje nogometaši prenose karakter svog trenera na teren, što se može sažeti u poniznost, požrtvovanje i spartansku borbu.
"Cholismo" - za i protiv
Zahvaljujući "Cholismu", Atletico je u proteklih devet godina pod vodstvom Simeonea ostvario sjajne rezultate, ali je istovremeno uvijek bio na meti kritika ljubitelja ofanzivnog nogometa koji su teško mogli prihvatiti način igre tima koji se prividno zatvara, defanzivom guši protivnika, ali onda krade loptu i brzim kontrama uspijeva doći do cilja.
Kao i u svim sferama života, postoje estetski, intelektualni, pa čak i instinktivni stavovi koji mogu kreirati određene preferencije, ali nakon brojnih kritika s kojima su se suočili i nogometni revolucionari poput Pepa Guardiole, valjda bi svima trebalo biti jasno da ne postoji univerzalno najljepši način igranja nogometa.
Simeoneov Atletico stvorio je snažan identitet, koji je kroz sve ove godine uprkos brojnim kritikama, pronalazio način da se izrazi i donekle evoluira, a njegovi rezultati na terenu povećali su šarm Cholovog stila, legitimirajući ga i pretvarajući ga u savršeni sistem.
Atleticov način igre zahtijeva veliku potrošnju energije - fizičke i mentalne, jer igranje bez lopte teže je od igranja s loptom, a tim mora biti postavljen u skladu s karakteristikama svojih igrača.
Osim toga, Simeone se znao prilagodit gubitku svojih zvijezda koje su napuštale Jorgandžije, ali svojim idejama uvijek je uspijevao napraviti dovoljno jak takmičarski tim koji se može ravnopravno nositi sa svima. Tokom ovih godina gradio je ekipu sposobnu da se takmiči s bilo kojim rivalom i na bilo kojoj sceni i to je za ogromno poštovanje. Igrači se mijenjaju, ali mentalitet ostaje.
Sportski rast kluba pratio je i ekonomski progres. Prije dolaska Simeonea, Atletico Madrid je imao prihode od nešto manje od 100 miliona, a od 2011. do 2019. i prije početka pandemije koronavirusa, učetverostručio je svoj promet, s prihodima od oko 400 miliona eura.
Najveća legenda kluba
Simeone je promijenio historiju kluba, vratio mu je samopoštovanje i uspio mu je osigurati najveću stabilnost od osnivanja.
Bez sumnje se može konstatovati da se historija Jorgandžija može podijeliti na period prije i poslije Chola, a brojke sugerišu da je Simeoneov doprinos toliki, da se može okrakaterisati i kao jedna od najvećih promjena u historiji nogometa.
Diego Pablo Simeone je na putu da postane najveća legenda Atletico Madrida. Možda je to već sad, jer je najtrofejniji trener u historiji kluba - s najvećim postotkom pobjeda, s najmanje poraza i s najmanje primljenih golova, a vječno će se pamtiti i ogroman doprinos s 12 ligaških golova u sezoni 1995/96 kada su Jorgandžije osvojile historijsku duplu krunu.
Aktuelna sezona dodatno bi mogla učvrstiti mitski status koji uživa u crveno-bijelom dijelu Madrida. Atletico je trenutno prvoplasirani s četiri boda više i dvije utakmice manje u odnosu na Real, a nakon što je prošla godina bila tranzicijska s podmlađivanjem ekipe, Cholo je ove sezone počeo koristiti i novi sistem igre 3-5-2 što je dalo rezultata.
Nije se ustručavao napustiti sistem 4-4-2 koji mu je donio toliko uspjeha kako bi se izvukao maksimum s karakteristikama igrača koje ima na raspolaganju. Sada su Hermoso i Llorente, u koje su mnogi sumnjali prošle sezone, postali neophodni, a u tandemu s iskusnim Luisom Suarezom i više slobode u igri, do izražaja je došao i skupo plaćeni Joao Felix.
Novi sistem omogućio je Atleticu da više kontroliše utakmice, češće dominirajući posjedom nego je to bio slučaj ranije.
Argentinac i dalje zbog svog stila igre izaziva podijeljena mišljenja među ljubiteljima nogometa, ali stvarnost je takva da je i ove sezone, nakon što su mnogi nakon teške prošle godine pomislili da se bliži kraj njegove ere, uspio okrenuti situaciju u svoju korist.
Simeone nije slučajno najplaćeniji trener na svijetu s godišnjom platom oko 20 miliona eura, jer dobro zna da je sjećanje u nogometu vrlo kratko i uvijek ide naprijed, bez odustajanja.
Atletico je klub radničke klase i običnog naroda, gdje ljudi vjeruju da trebaju puno raditi i dati sve od sebe da bi postigli rezultate. Zbog toga ih mnogi prate i poštuju, po čemu "Cholizmo" možda nije samo filozofija, već vjerovanje u tim koji se bori do kraja.