Sudbina ovog Engleza na Mestalli poruka je svima nama da se malo više solidarišemo sa osobom koja crta linije na tabli i pokazuje igračima kuda se kretati, jer posao te osobe izuzetno je komplikovan i osjetljiv. Za obrazloženje takve tvrdnje dovoljno je opisati život Garyja Nevillea u posljednjih pet-šest mjeseci.
Prije nego je 2. decembra sjeo na klupu posrnule Valencije, Neville je ponedjeljkom navečer na SkySportsu držao štapić u ruci i sa opisom "pundit", odnosno "stručnjak, analitičar", analizirao utakmice Premiershipa u minulom kolu s posebnim akcentom na onaj meč koji se igra i ako se igra, u ponedjeljak od 21 sati. Tu utakmicu je Neville, ustvari, uživo pratio zajedno sa kolegom s posla Jamieom Carragherom, legendom Liverpoola. Prije utakmice analizirao je one ranije odigrane, prognozirao ishod one utakmice koju čeka, analizirao trenerov odabir postave koja će igrati, tokom poluvremena analizirao greške u prvih 45 minuta, javljao se igračima ili trenerima nakon meča i postavljao im pitanja... Dakle, bavio se dešavanjima na terenu u potpunosti.
Sjajne fudbalske analize
I sve to, radio je, po mišljenju mnogih trenera, novinara i navijača, najbolje na svijetu. Jer, nikoga nije omalovažavao ili ismijavao. Ako bi već to činio, bilo bi kulturno i, najvažnije, sa nepobitnim argumentom. A povrh svega, sjajno je objašnjavao način na koji pojedini igrači razmišljaju, pokazivao gdje griješe, šta im nedostaje, perfektno objašnjavao u kojem segmentu igre se ekipa nije uigrala... Šteta što takvih stvari, čast izuzecima koji pokušavaju to unijeti u bh. medijski prostor, skoro nikako nemamo našim TV ekranima i što nemamo nekog "Garyja Nevillea" kada već ne možemo emitovati njegova izlaganja sa prijevodima kako bismo više naučili o fudbalu i kulturnim kritikama.
Neville je sa analizama na SkySportsu počeo na ljeto 2011. godine, a u spomenutoj emisiji koja se emituje ponedjeljkom, koja se zove Monday Night Football, počeo se pojavljivati 2014. godine.
Nakon poziva iz Valencije, posao "pundita" Neville je ostavio i krenuo za trenerskim pozivom. Kada je preuzeo Valenciju, ona je bila na devetom mjestu Primere sa pet pobjeda, četiri remija i četiri poraza iz 13 odigranih kola. Imala je 19 bodova. Potom je Neville preuzeo mjesto trenera, dok je na klupi od ranije kao pomoćnik radio njegov brat Phil. Braća su čekala čak 11. utakmicu da pobijede u ligi. Krenulo je sa šest remija i četiri poraza dok nije savladan Espanyol na Mestalli sa 2:1. Poslije Espanyola srušena je Granada u gostima (2:1), pa je stigao poraz od Athletic Bilbao i onda ponovo pobjeda sa 2:1, ovaj put nad Malagom u gostima. Nakon toga, nova tri poraza i - otkaz.
Brojeći sva takmičenja (jedna u grupnoj fazi Lige prvaka, šest u Kupu Kralja, četiri u Evropskoj ligi i 17 u Primeri), Neville je ukupno u 28 mečeva vodio Valenciju i pri tome ostvario mizeran učinak od 10 pobjeda, sedam remija i 11 poraza. Valencia je ostavljena na 13. mjestu Primere sa 34 boda i nokautirana je iz svih kupova. Za četvrti najskuplji tim Primere, vrijedan 257 miliona, to je malo.
Kompleksnost trenerskog posla
Prepreke koje je Neville jako brzo nakon dolaska naveo bile su: jezička barijera, problem gledanja utakmice iz trenerske perspektive (pored aut-linije) umjesto sa vrha tribina ili preko TV ekrana, odakle se jasnije vidi pozicioniranje igrača, te činjenica da je uzeo ekipu koja je bila u krizi i koju je trebalo psihički podići.
Upravo njegove prepreke koje su mnogo utjecale na njegove loše rezultate pokazuju koliko je trenerski posao kompleksan. Ali, to je opet samo mali dio. Zaboravljamo često da trenerski posao podrazumijeva rukovođenje fudbalerima koji zarađuju ogromne novčane iznose što će reći da njihov ego i karakter zna nerijetko pobjesniti, da ti isti fudbaleri stalno žele igrati što je nemoguće s obzirom da ima samo 11 mjesta na terenu, da su nerijetko ljubomorni jedni na druge, te na kraju svega, da imaju i privatne probleme. To je samo jedan dio, a tako je ogroman i komplikovan, s kojim trener treba da se nosi. A šta tek sa uigravanjem tima taktički i sa tehničkom nadogranjom, pa fizičkom spremom... Sve to nekada krije razloge odluka koje mi nijemi posmatrači ne shvatamo, ali osuđujemo.
Jasno, konstatovati da nekada neki treneri ne rade dobar posao ili da prave greške nije zabranjeno, ali prije svega treba uzeti u obzir širok spektar detalja koji uječu na njegov rad i naći prave argumente za određenu tvrdnju. Jer, kao što smo vidjeli i najbolji analitičar na svijetu, na jednom trenerskom mjestu trajao je kao jedno godišnje doba i to je bilo to.
Možda će na nekom drugom mjestu Neville postati najbolji trener svijeta, ali Valencia je pokazala da postoje problemi toliko komplikovani da treba paziti na koga "uprijeti prstom" i kojom težinom riječi ga napasti. U svijetu kada je svaki pojedinac, na neki način, postao medij, to je jako važno.
