Analiza / Greške Islanda, sjajni Griezmann i individualna snaga donijeli pobjedu Golijata nad Davidom
Svako malo potvrdimo neku staru fudbalsku mudrost, neku istinu koja je vječna i koja svijetli za neka buduća vremena kad između ostalog više ne bude Larsa Lagerbecka i njegove vesele družine s Islanda.
Kako nam je treće četvrtfinale Eura aktualiziralo onu Linekerovu o 22 igrača koji ganjaju loptu, sudiji koji griješi i uvijek na kraju pobijedi Njemačka, tako nam posljednja utakmica ovog kruga potvrđuje najglasovitiju mudrost legendarnog trenera Liverpoola Billa Shankleya o fudbalu kao borbi izneđu života i smrti. Ako bismo njegovu izjavu prilagodili maloj otočkoj zemlji, ona izgledala bi ovako: "Neki ljudi misle da je fudbal pitanje života ili smrti, Island potvrđuje da je on mnogo više od toga."
Bajke i ostale priče
U životu nema Islanda ovako daleko u turniru, kao što nema niti Velsa bez obzira na Garetha Balea, u polufinalu. Fudbal je veći jer on nam donosi šampionsku titulu Leicestera, slavlje Danaca s plaže na Euru 1992, Grka u Portugalu ili svako malo neku bajku koja vrijedi ekranizacije i pretenduje da postane filmski klasik.
Koliko je npr. fudbal veći od filma dovoljno govori i činjenica da loš film teško odgledate do kraja, ali loša utakmica može držati napetost i do penala.
Didier Deschamps imao je mnogo problema da sastavi ekipu za polufinale, nedostajala su mu dva igrača jako bitna za defanzivnu igru tima, štoper Adil Rami i veznjak N'Golo Kanté. Umjesto Ramija, Didier je ubacio zanimljivog Umtitija, a više razmišljanja je imao oko drugog izbora. Kao zamjenu za Kantea očekivali smo Cabaya, čovjeka koji ima više ideje od drugih francuskih veznjaka, ali je Deschamps uveo Moussu Sissokoa. Tako je francuski vezni red i dalje bio sastavljen od tri igrača kojima su savršene atletske mogućnosti glavna odlika.
Islandski selektor nije imao takvih upitnika, mogao je računati na sve svoje snage, te je izveo uobičajenu startnu postavu koju je koristio u svakom meču Eura.
Iznenađenje u liku Sissokoa
Iako je sa Sissokom Didier pretendirao da mijenja igrača za igrača i da time formacija ostaje ista 4-3-3, veznjak Newcastlea zauzeo je poziciju na desnom krilu, te je time Francuska izgledala formacijski kao 4-2-3-1. Iako je bilo logičnije očekivati na ovom turniru dosta dobrog krilnog napadača Comana, Deschamps je ovako želio dobiti više na stabilnosti.
Sissoko je bio važan dio francuskog plana narušavanja zone Islanda. Njegova uloga bila je jednostavnija naravno od one Payeta na drugoj strani, ali zanimljiva. Francuska je znala osvajati prostor preko beka (u ovom slučaju Sagne), pa imati ispred trougao Sissoko – Giroud – Griezmann.
Didier Deschamps je trener koji je na ovom turniru najviše mijenjao, kako igrače, tako i formacije. Redovno je znao nakon sat vremena igreo znao prebaciti 4-3-3 u 4-2-3-1 ili obratno, ali je činjenica da nije dobio fluidnost pozicijskog napada. Ovdje je imao pojedinačnu klasu, ona je bila i više nego dovoljna.
Griezmann je ključni igrač
Ovdje je imao Griezmanna na poziciji "desetke", ključnu ulogu za igru između dvije guste islandske linije od četiri igrača.
Griezmann se kreće prema onoj strani na kojoj je lopta, a često ga prati i Dimitri Payet. Tako grupišući svoja dva najbolja igrača u igri na malom prostoru, Francuska je željela nadograditi bar malo iskazane manjkavosti u pozicijskom napadu.
Najbolje i najopasnije od svega što je pokazala Francuska sinoć bila je koordinirana igra dvojca Giroud – Griezmann u sredini terena. Jednostavan manevar obrnutog kretanja kad se napadač Arsenala izvlači duboku i navlači pažnju odbrane, a u prostor koji se otvara ulazi zvijezda Atletico Madrida. Sličnu stvar Francuzi su prodali za svoj četvrti gol.
Na žaljenje većine neutralnih posmatrača utakmica je bila gotova najranije od svih na ovom prvenstvu. Već nakon 20 minuta bilo je 2:0, dvije greške Islanđana podržane bijegom Girouda i snagom Pogbe. Bilo je to daleko od onih defanzivnih prezentacija ove reprezentacije protiv Engleza, koje su motivisale našeg Ivana Miloševića Bilušića da ih uporedi s Atletico Madridom i njegovom ultra jakom defanzivom.
Granitni Island totalno neutralizirao bezidejne Engleze
Brzo je sve bilo gotovo
Kad je u smiraju prvog dijela Payet zabio u svom stilu sa 17 metara epska priča o Davidu i Golijatu dobila je svoj suprotni kraj, a kad je Griezmann pobjegao dvije minute kasnije i zabio za 4:0 katastrofa je bila potpuna. Bajke su završile, slijedila je realnost života.
Francuska sa ovim igračkim kadrom ima odličnu defanzivnu moć, tako smo ih redovno gledali u klasičnih defanzivnih 4-4-2. Giroud i Griezmann postavljali su se tako da pokriju pas opcije između zadnje linije i dvojca Gunnarsson - Sigurdsson.
Nakon 4:0 na poluvremenu, drugi dio je mogao biti samo odrađivanje posla. Francuzi su odmarali neke potrošene snage i već razmišljali o Njemačkoj u Marseilleu, već sad velikog četvrtka za ove dvije fudbalske velesile. Kladio bih se da Francuzi neće mijenjati igrače i formaciju, ako ne budu zbog povreda morali.
Island je uspio zabiti dva komada za popravak dojma, ali torba s čudima i trikovima već je bila prazna. Ostaje priča koja će se prepričavati potomcima, ali i nada da na neki način mogu uspostaviti kontinuitet rezultata, iako to izgled jako teško. Kad su mogli u rukometu, možda mogu i u fudbalu.
