Hadis Zubanović za Klix.ba: Jedan pogodak može promijeniti život nogometašu
Odrastao u bordo naseljima
Inače, Zubanović je započeo profesionalnu karijeru u Željezničaru. Za Klix.ba je otkrio kako je počela njegova nogometna priča.
“Za sve su krivi moj otac i tetak, veliki navijači FK Zeljezničar. I mene su isto tako ‘zarazili’ plavom bojom. Lopta je bila sastavni dio moga života i moj početak treniranja u voljenom klubu, sa nekih devet godina, bio je normalan slijed događaja. Ja sam rođen na Vratniku i živio sam tamo do 15 godine. Neposredno pred početak agresije na BiH preselio sam na Koševsko Brdo sa porodicom. Oba mjesta su okarakterisana više kao bordo baze, ali sam se trudio da baš i ne budu”, kazao je kroz smijeh nekadašnji mladi reprezentativac BiH za naš portal.
Hadis naglašava kako mu je gol koji je donio timu sa Grbavice naslov prvaka promijenio život. Ipak, nikada nije nikoga provocirao i svi oni koji ga dobro poznaju cijene njegovo ponašanje i odnos prema svemu tome.
“Kada sam postigao pogodak 1998. godine protiv Sarajeva ni slutio nisam da će njegov značaj i vrijednost dostići ove visine. Za vrijeme moje karijere gol nije mnogo promijenio neke stvari niti se često spominjao. Međutim, kada sam prestao igrati on je sve više počeo da dobiva na važnosti ljudima koji vole Želju. Često znam reći da je ta titula i taj gol nagrada za sve ono što smo mi dječaci i treneri koji smo ostali u opkoljenom Sarajevu uspjeli da izdržimo i sačuvamo naš klub u tim teškim vremenima. Svake godine na godišnjicu tog pogotka 5. juna moji bordo prijatelji nastoje da me zaobiđu, a i ako koga sretnem, ne pričamo o nogometu. No, svi moji prijatelji koji navijaju za Sarajevo su kvalitetni momci i naravno da mi koji smo iz ovog grada znamo za šalu kada su u pitanju Željezničar i Sarajevo”, naglašava naš sagovornik.
Karijeru završio zbog hronične upale ahilovih tetiva
Poslije osvajanja naslova prvaka Zubanović odlazi turski Karabukspor. Nakon jedne sezone ponovo se vratio u Željezničar. Tu ostaje do 2001. godine i onda opet odlazi u Tursku. Ovaj put u Istanbulspor.
“Želim sa ponosom istaći da je u oba slučaja klub dobio obeštećenje za moj transfer. Prvi put 200, a drugi 150 hiljada KM. Tako sam na neki način uspio da se odužim za sve ono što je Željo napravio od mene. Poslije Turske odlazim u Rusiju u Anzhi Mahackalu. Za taj period ne vežu me lijepe uspomene zbog specifične situacije u Republici Dagestan i male udaljenosti od Čečenije koja je tih godina ratovala sa Rusijom. Pošto sam se vratio u nezgodnom vremenu za transfere, završio sam u Veležu. Odigrao sam osam utakmica, a ljudi su me zaista primili sjajno. Poslije toga slijedi odlazak u Qatar i UAE-e, a karijeru sam završio u poljskom Zaglebiu. Sa 29 godina sam završio karijeru uslijed hronične upale ahilovih tetiva”, istakao je Zubanović.
Poslije završetka nogometne karijere uplovio je u menadžerske vode. Naglašava kako izuzetno voli taj posao. Jedan od igrača o čijoj se karijeri brine jeste Edin Višća.
“Dva Edinova pogotka Izraelu su mi jedni od najdražih momenata. Mislim da je to nagrada za dosadašnji trud i rad. Vjerujem kako će se BiH plasirati na Euro koje će se naredne godine održati u Francuskoj”, zaključio je Zubanović.
