Specijal / Historija Brightona pamti bolne padove, a prvo ime kluba je Leicesterov tragičar

Slavlje zbog opstanka bilo je veliko poput plasmana u viši rang, ali problemi nisu nestali. Klub je morao prodati stadion Goldstone Ground i preseliti se na 110 kilometara udaljen stadion Gillingham's Priestfield. Tamo je igrao dvije godine nakon čega se preselio na Withdean koji se nalazio u predgrađu Brightona i prethodno je služio za atletiku.

Dugogodišnje čekanje novog stadiona

Zvuci ljepše budućnosti počeli su odzvanjati 2000. godine kada je u klub stigao 19-godišnji Bobby Zamora. On je u sezoni 2000/01. postigao 31 gol za ekipu, što je mnogo pomoglo u osvajanju Treće divizije, odnosno četvrtog ranga engleskog fudbala.

Doesn't seem long since Brighton were playing at The Withdean struggling away in League 1. Some rise in the last few years! #bhafc pic.twitter.com/mD2GW6RL6S

— Joe Shaughnessy (@JoeS31) April 17, 2017

Klub je 2001. godine pokrenuo i aplikaciju za izgradnju vlastitog stadiona u blizini sela Falmer, blizu Brightona, a Zamora je nastavio rešetanje protivničkih mreža pa je u narednoj sezoni postigao 32 gola. S njim na čelu ni ostali Galebovi nisu stajali te su ponovo poletjeli ka višem rangu osvajanjem i Druge divizije 2002. godine.

U samo dvije sezone Brighton je stigao od Treće do Prve divizije, odnosno na samo jedan sprat niže od Premiershipa. Drugim riječima, u samo pet godina stigli su od koraka do ispadanja u amaterski fudbal i gašenja do igranja u drugom razredu engleskog fudbala.

Nažalost, u Prvoj diviziji nisu izborili opstanak i ispali su u Drugu diviziju. Ali njihova borba nije prestala. Odmah su se u maju 2004. godine vratili u viši rang nakon što su izborili play off gdje su u finalu na Millenium stadionu u Cardiffu pred 65 hiljada gledatelja rezultatom 1:0 savladali Bristol City.

Upravo je taj meč bio dodatno gorivo za navijače da se bore za svoj stadion, a ne da igraju na Withdeanu koji je imao 7 hiljada mjesta. Navijači Brightona su napominjali da je njihov broj u finalu play offa, koji je iznosio 30 hiljada navijača na stadionu, pokazao da imaju veliku navijačku bazu i da trebaju veći i bolji stadion. Osim želje za boljom atmosferom i stadionom koji makar ima tribine iza golova, što Withdean nije imao, navijači, kao i čelnici kluba, znali su da na Withdeanu ne mogu pozitivno poslovati, jer trošak za rentanje i zarada od ulaznica nisu pomagali, nego odmagali.

Protesti, razglednica za premijerovog zamjenika i pjesma koja je obišla Veliku Britaniju

U tom periodu navijači su poduzimali ozbiljnije korake ka izgradnji stadiona. Organizirali su proteste, slali ogromnu razglednicu tadašnjem zamjeniku premijera Velike Britanije Johnu Prescottu, sakupljali novac širom svijeta, čak su 2004. godine sastavili pjesmu koja je u jednom periodu bila 17. na listama u Velikoj Britaniji, a na listama je iza te pjesme ostala pjesma Christine Aguilere.

Stihovi koji su krasili pjesmu spominjali su i Prescotta, kao i iskrene navijačke žalopojke. "So listen Mr. Prescott as we tell you how, we need our Falmer Stadium - we need it now!" ("Slušajte gospodine Prescott dok vam govorimo kako, trebamo naš Falmer stadion – trebamo ga sad!"), pisalo je u tekstu, a dio refrena glasio je: "Our ground's too small, The costs too high, Without Falmer, Our club will die" ("Naš teren je malen, troškovi su veliki, bez Falmera, naš klub će umrijeti").

Problem pri dobijanju dozvole za izgradnju stadiona bio je taj što bi se stadion nalazio na području s prelijepim prirodnim ljepotama. Dozvolu za izgradnju izdao je Prescott 28. oktobra 2005. godine, ali tu nije bio kraj mukama. Uslijedilo je preispitivanje odluke koju su zahtijevali iz distrikta Lewes blizu Falmera. Čekajući da konačno krenu graditi stadion koji su projektirali 2001. godine, navijači Brightona dočekali su ispadanje u niži rang, ali to ih nije obeshrabrilo u nakani da jednog dana na svom projektiranom stadionu kapaciteta 22 hiljade sjedećih mjesta s ponosom gledaju kako Galebovi lete po terenu.

Nepune dvije godine nakon što su iz Lewisa podnijeli zahtjev za ispitavanje odluke, tačnije 24. jula 2007. godine, malo prije početka sezone u Football League One, trećem rangu engleskog fudbala, Brighton je konačno dobio dozvolu koju je čekao od 2001. godine. Od tog momenta klub je uglavnom samo rastao.

Nedugo nakon početka izgradnje stadiona, koja je započela krajem 2008. godine, klub je preuzeo Tony Bloom, uspješni igrač pokera i investitor, čovjek koji je rođen u Brightonu i koji cijeli život navija za taj klub. Bloom je odmah počeo velika ulaganja, 93 miliona funti uložio je u stadion kako bi proširio njegov kapacitet na više od 30 hiljada sjedećih mjesta.

One for the album

Brighton chairman Tony Bloom celebrates as his team all but seal promotion to the Premier Leaguehttps://t.co/SptbZCYjYI pic.twitter.com/Q1gfhFUSgX

— BBC Sport (@BBCSport) April 17, 2017

Bloomovo bogatstvo spojeno sa žilavim navijačima i klupskim identitetom koji krasi upornost nagrađen je tokom ljeta 2011. godine. Tog ljeta je stadion otvoren, a nedugo prije toga Brighton je izborio ulazak u Championship, što je značilo da će prvi zvanični meč Galebovi igrati na stadionu koji su čekali 14 godina.

U prvoj sezoni u Championshipu Brighton je izborio 10. mjesto, a onda je krenuo uspon koji će ovog ponedjeljka doživjeti procvat. Ali, kad sudbina tako hoće, a Brighton je bio spreman na to, do konačnog procvata valjalo je preživjeti još nekoliko teških poraza koji su Galebove dijelili od ispunjena snova.

Naime, Brighton jeste postao klub koji pretenduje na vrh Championshipa, ali nije uspijevao preći posljednju stepenicu. U sezonama 2012/13. i 2013/14. ispadao je u polufinalu play offa, da bi prošle sezone posljednje kolo dočekao s velikim šansama za direktni plasman.

Nova razočarenja, dolazak tragičara pa ispunjenje sna

U meču okarakterisanom kao "najskuplji u historiji fudbala" protiv Middlesbrougha ekipa Chrisa Hughtona trebala je pobjedu kako bi izborila plasman u Premiership i zaradila 200 miliona funti. Bilo je 1:1 i Brighton je ostao na trećem mjestu s istim brojem bodova kao i Middlesbrough, ali s lošijom gol-razlikom. Brighton je imao +30 gol-razliku, a Boro +32. Da bi tuga bila veća, ekipa je ponovo ispala u polufinalu play offa – treći put u četiri godine.

Middlesbrough vs Brighton: The richest game ever played as £200 million awaits winners of… https://t.co/P5mkcTbRBT pic.twitter.com/1YQypiWtVG

— Telegraph Football (@TeleFootball) May 6, 2016

Postoji izreka koja kaže da kukavica ne započne, slabić ne završi, šampion ne odustane, a pošto je Brighton klub čiji karakter najpreciznije možemo tako opisati, onda je bilo neupitno da će oni nastaviti borbu za Premiership. Jer, Brighton je na svom primjeru dokazao da se upornost isplati.

Čekajući svoj stadion generacije navijača su umirale, ali ideja i cilj nisu. Kad naučiš vraćati se u viši rang dok igraš kao izbjeglica na stadionu koji ne voliš, onda nećeš stati ni nakon brojnih razočarenja na posljednjim stepenicama Championshipa dok boraviš na svom terenu i živiš od bogatstva vjernog predsjednika navijača.

Ovu sezonu Brighton je odradio maestralno i sada, tri kola prije kraja, ima osiguran plasman u Premiership te sedam bodova više od drugoplasiranog Newcastlea pa je za pretpostaviti da će kao prvoplasirani tim Championshipa ušetati u društvo Chelseaja, Manchester Uniteda, Manchester Cityja, Liverpoola i Arsenala.

"Vratite se 20 godina unazad kada smo bili beskućnici, klub koji je išao nigdje, a danas smo na putu ka Premiershipu. Ja sam strastveni navijač Brightona već 40 godina. Kada sam preuzeo klub obećao sam da ću izgraditi stadion i trening centar, a to sam uradio jer volim klub. Biti ovdje sa skoro 30 hiljada navijača... To je ispunjenje snova. Nevjerovatno", kazao je predsjednik Bloom nakon pobjede nad Wiganom proteklog ponedjeljka.

Bloom je u klub uložio blizu 250 miliona funti, a plasmanom u Premiership trebao bi zaraditi minimalno 170 miliona funti.

Prvo ime tima je Anthony Knockaert, što ovoj priči daje dodatnu dimenziju, jer riječ je o 25-godišnjem ofanzivcu iz Francuske koji je 2013. godine bio jedan od najpoznatijih tragičara u svijetu fudbala. On je u uzvratnom meču polufinala play offa za ulazak u Premiership, igrajući za Leicester City, imao šansu osigurati plasman u finale. Leicester je gubio u gostima od Watforda 2:1, a taj rezultat ga je vodio u produžetke iako je u prvom meču kod kuće slavio rezultatom 1:0 (u play offu Championshipa ne važi pravilo gola u gostima). Igrala se čak 97. minuta uzvrata kada je Knockaert namjestio loptu na bijelu tačku, ali je Manuel Almunia odbranio njegov udarac iz penala, a onda i onaj drugi udarac nakon što se lopta odbila Knockaertu. U nastavku akcije Troy Deeney je pogodio za 3:1 na drugoj strani i lansirao Watford na Wembley.

Knockaert je u Leicesteru ostao do ljeta 2015. godine kada je prešao u belgijski Standard Liege, a onda je u januaru 2016. godine stigao u Brighton. I s tim klubom je doživio maloprije spomenuto razočarenje u prošloj sezoni. Ipak, kako i njegov duh priznaje padove, ali ne i odustajanje, Francuz je sjajnim igrama u ovoj sezoni, u kojoj je postigao 15 golova i upisao devet asistencija u ligi, zajedno s iskusnim Glennom Murrayjem (22 gola i šest asistencija) bio predvodnik Galebova u letu ka Premiershipu.

Statistika kaže da je čak 44 posto klubova koji su izborili plasman u Premiership nakon samo jedne sezone putovalo u niži rang. Podatak je to koji kazuje da Brightonu sigurno neće biti lako, ali za Galebove to nije neka novost. Njihov let nikad i nije bio lagan.