Historija SP-a: Kako je misteriozna Ronaldova povreda "ugasila" Brazil u finalu 1998.
Do sada smo predstavili mundijale 1934., 1966., 1970., 1986., 1990. i 1994. godine, a danas ćemo predstaviti ono što je obilježilo Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj. U narednim danima slijede takmičenja iz 2002., 2006. i 2014. godine.
Selekcija Hrvatske bila je najveće iznenađenje
"Nakon ručka odlučio sam otići u sobu i odmoriti malo, a zadnje čega se sjećam je da sam legao u krevet. Nakon toga sam imao strašne grčeve, a kada sam otvorio oči oko mene su bili saigrači i doktor Toledo. Niko mi nije želio reći šta se tačno događa. Rekao sam im da me puste na miru, neka odu negdje drugdje razgovarati i puste me da spavam. Leonardo me tada pozvao da prošetamo u vrtu hotela i objasnio mi cijelu situaciju. Rekli su mi da bi bilo bolje da ne igram finale", prisjetio se nedavno Ronaldo dešavanja uoči čuvenog finala Svjetskog prvenstva 1998. godine, u kojem je njegov Brazil bio poražen od domaćina Francuza s uvjerljivih 0:3.
No, krenimo redom. Te 1998. godine prvi put su se na prvenstvu pojavile 32 reprezentacije i takmičenje je postalo najznačajniji sportski događaj u svijetu. Utakmice u Francuskoj pregledane su ukupno 36 milijardi puta, a samo finale je gledala trećina stanovništva planete, odnosno dvije milijarde.
Prvi put su timovi bili "primorani" da putuju, jer je svaki stadion bio namijenjen za mečeve više grupa, a uvedeno je i pravilo "zlatnog gola" kojim je pobjednik postajao tim koji u produžecima prvi postigne pogodak.
Svi favoriti prošli su grupnu fazu pa se u osmini finala našlo sve što je u nogometu tog vremena vrijedilo. Kasniji finalista Brazil je u grupi izgubio od Norveške, Italijani su se standardno dosta mučili, Francuzi sjajno igrali, baš kao i Argentinci, dok su Nijemci uz dosta sreće zauzeli prvo mjesto ispred reprezentacije Jugoslavije.
Selekcija Hrvatske bila je najveće iznenađenje. Nakon slabe grupe, s Japanom i Jamajkom, Hrvati su pobijedili Rumune i Nijemce te ih je tek Lilian Thuram zaustavio u polufinalu. Priča o Vatrenim, koje je predvodio selektor Miroslav Ćiro Blažević, krunisana je pobjedom u utakmici za treće mjesto. Kuriozitet ostaje podatak da je aktuelni selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Robert Prosinečki jedini nogometaš koji je postizao golove na svjetskim prvenstvima za dvije reprezentacije, 1990. godine za Jugoslaviju u duelu sa UAE-om te osam godina kasnije za Hrvatsku u duelu sa Jamajkom.
Francuzi u finalu jednostavno nisu imali protivnika
Nijemci su došli samo do četvrtfinala, ali je Lothar Matthaus postao rekorder po broju utakmica odigranih na završnicama svjetskih prvenstava. Od ostalih zanimljivih dešavanja s turnira izdvaja se postignut gol Danca Ebbea Sanda nakon samo 16 sekundi po ulasku u igru, zatim drugi crveni karton Rigoberta Songa iz Kameruna na prvenstvima (prvi 1994. godine).
Prvenstvo je oborilo i rekord po broju crvenih kartona (22), a Marcel Desailly je postao treći igrač u historiji koji je isključen u finalu. Argentina je u još jednom spektaklu golom iz penala pobijedila Englesku, a David Beckham je postao drugi igrač svoj države koji je na Svjetskom prvenstvu zaradio isključenje.
Bilo je to prvenstvo na kojem je najmlađi pozvani igrač bio Kamerunac Samuel Eto'o sa 17 godina i tri mjeseca, gledale su se bravure Zamorana i Salasa, a Nigerijci su nas kupili šarmom i srčanošću. Najbolji strijelac prvenstva bio je fenomenalni hrvatski napadač Davor Šuker, koji je postigao šest golova. Gabriel Batistuta (Argentina) i Christian Vieri (Italija) postigli su po pet pogodaka, dok su Meksikanac Luis Hernandez, Čileanac Marcelo Salas i Brazilac Ronaldo postigli po četiri gola.
Francuzi su u osmini postigli jedan gol u produžetku, a u četvrtfinalu su golom s penala izbacili Italijane. S druge strane, Brazil je u prva dva kola nokaut runde postigao sedam golova, dok su u polufinale s Holanđanima igrali produžetke pa su tek nakon četiri serije penala prošli u finale. Tamo su se našli i Francuzi, koji su pobijedili Hrvate, a finale na Stade de France najavljivano je kao istinski spektakl.
Domaća selekcija je osvojila titulu prvaka svijeta, šesti put u historiji prvenstava, a pitanje je da li bi tako bilo da je FIFA rigoroznije kaznila Zinedinea Zidanea. Naime, najveća zvijezda francuske selekcije isključena je u duelu sa Saudijskom Arabijom, ali za sramotan gest gaženja protivnika nije prestrogo kažnjen pa se u završnici priključio ekipi i odlučio finale.
Finalni meč pratila je i misteriozna priča o Ronaldu. Najbolji Brazilac nije bio u sastavu za finale, zbog zdravstvenih problema, tvrdili su, potom se naprasno pojavio u ekipi, ali je na terenu bio samo formalno prisutan.
"Liječnici su me pregledali detaljno i svi testovi pokazali su da mi nije ništa, izgledalo je kao da se ništa nije dogodilo. Po dolasku na stadion Zagallo je rekao da neću igrati finale, a ja sam u rukama imao liječničke nalaze po kojima mi je doktor Toledo dao 'zeleno svjetlo' za nastup. Došao sam s njima selektoru i rekao: 'Dobro sam, ne osjećam nikakve posljedice. Evo vam nalazi, dobri su i želim igrati'. Jednostavno mu nisam dao alternativu, nije imao izbora već me pustiti da igram. I tako je i bilo, igrao sam, ali možda je ta moja strašna scena s grčevima ipak utjecala na ekipu. Nije to nešto što viđate svakog dana", ispričao je Brazilac.
Ekipa koju je vodio Aime Jacquet igrao je odličan nogomet, ali to nije odlučilo. U finalu Francuzi jednostavno nisu imali protivnika. Zidane je s dva gola glavom donio dovoljno veliku prednost, a Petit je u finišu samo potvrdio koliko su te julske večeri četvorostruki prvaci svijeta bili inferiorni. Milion ljudi slavilo je pobjedu Francuza, a Jacquet je u historiju uveo ekipu u sastavu Barthez, Lizarazu, Djorkaeff, Deschamps, Desailly, Guivarch, Zidane, Thuram, Petit, Leboeuf, Karambeu, Vieira, Boghossian, Dugarry...
