Historija SP-a: Kako se Englezima pobjeda nad Njemačkom 1966. "osvetila" 44 godine kasnije

Na prvenstvu je igralo ukupno 16 reprezentacija, a Englezi su nakon remija s Urugvajem i nakon pobjeda nad Meksikom i Francuskom zauzeli prvo mjesto u grupi 1 te zakazali četvrtfinale protiv Argentine koju su savladali golom Hursta rezultatom 1:0.

Za to vrijeme Zapadna Njemačka osvaja prvo mjesto u grupi 2 ispred Švicarske i Španije, reprezentacija koje su savladali, te Argentine protiv koje su remizirali. U četvrtfinalu je Zapadnu Njemačku čekao Urugvaj. Nijemci su bili ubjedljivi te su uz golove Hallera (11', 83'), Beckenbauera (70') i Seelera (75') slavili rezultatom 4:0.

Prije nego nastavimo priču o Engleskoj i Njemačkoj, vrijedno se podsjetiti najveće senzacije prvenstva što je bila Sjeverna Koreja. Ona je u grupi 4 stigla do najvećeg uspjeha u svojoj historiji nakon što je protiv Čilea i pobjedom nad Italijom izborila četvrtfinale. Iza sebe je Sjeverna Koreja u grupi ostavila i Čile i Italiju, dok je ispred nje bio Sovjetski savez.

Sjeverna Koreja je bila do nevjerovatne senzacije i u četvrtfinalu gdje protiv favorita Portugala nakon 25 minuta dolazi do prednosti od 3:0, ali onda selektor Portugala Otto Gloria u igru uvodi Eusebija kojeg je mislio odmoriti za polufinale. Eusebio je režirao preokret tako što do kraja meča postiže četiri gola te upisuje asistenciju za peti gol koji je postigao Jose Augusto.

Englezi su u polufinalu na krilima Bobbyja Charltona savladali Portugal (2:1) kojem ni Eusebio nije mogao pomoći. Zapadna Njemačka je do finala stigla pobjedom nad Sovjetskim savezom (2:1), a golove su potigli Haller i Beckenbauer.

Hurstov gol

Na red je došlo veliko finale zakazano na Wembleyju. Zapadna Njemačka je povela preko Hallera u 12. minuti, ali Hurst u 18. minuti vraća stvari na početak. U dramatičnom završetku regularnog dijela Martin Peters (78') pogađa za 2:1, ali Zapadna Njemačka se na svoj način vraća pred sami kraj golom Webera.

U produžecima, tačnije u 101. minuti Hurst postiže svoj drugi gol za novo vodstvo Engleske, a onda u 120. minuti potvrđuje pobjedu golom koji je i danas ostao nepoznanica pošto se ne zna da li je lopta prešla gol-liniju.

Na kraju su Englezi proslavili trofej koji će, vrijeme je pokazalo, do danas ostati njihov jedini trofej na svjetskim i evropskim prvenstvima.

Priča o tom golu iz 1966. godine ponavljala se iz godinu u godinu, a uvijek je to tema koje se dotaknu hroničari prvenstava pred velika takmičenja.

Ipak, ta priča dolazi do usijanja 44 godine kasnije kada se na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi u osmini finala sastaju Engleska i Njemačka.

Njemačka je nakon 32. minute imala 2:0, a golove su postigli Lukas Podolski i Miroslav Klose, ali je Engleska preko Matthewa Upsona u 37. minuti smanjila na 2:1.

I tačno u onom trenutku kada Englezi trebaju uhvatiti posljednju slamku za potpuni povratak u meč. Tačno onda kada najvećem rivalu Njemačkoj treba napraviti "break", pojavio se Frank Lampard, legendarni veznjak koji je slavu stekao igrajući za Chelsea. Onako kako njemu i dolikuje – dolazak iz drugog plana po loptu koja nije namijenja njemu. To je bio Lampardov specijalitet.

Milner je tražio Defoea, ovaj jedva nekako primio loptu, a njemački štoper rutinski uklizao i šutnuo prema veznom redu. No, nije ona otišla daleko, brzo ju je pokupio Lampard, potom ju je primio i pustio da se malo "smiri", da pepne. Krajičkom oka vidio je da Neuer nije na liniji, već je malo, svega dva, tri metra ispred gola. Dovoljno da ga sa 16 metara lobuješ. Ako si majstor. Uslijedio je suhi list. Lastin let preko Neuera sa široko otvorenim ustima i posljednjim pokušajem da se "iščupa". Lopta ljubi prečku, ulazi u gol, još jednom stavlja usne na prečku, pa se ponovo spušta na zemlju i onda je uzima Neuer.

"Osveta" preko Lampardovih leđa i uvođenje gol-tehnologije

Kratko je to trajalo. No, sasvim dovoljno da Nijemci zanijeme i zapitaju: "Zar se iko osim nas može vratiti nakon 0:2?". Sasvim dovoljno da izbezumljeni Englezi klimnu glavom: "Možemo mi." i sasvim dovoljno da Lampard podigne ruke u zrak i makar na sekundu pomisli kako je konačno pogodio na svjetskim prvenstvima. Slavio je i selektor Gordog Albiona Fabio Capello. Slavili su momci u crvenom dresu…

Nešto, međutim, nije bilo uredu. Ne čuje se sudijski zvižduk. Ne pokazuje niko rukom na centar. Neuer mrtav-hladan nastavlja igrati kao da ništa nije bilo. A onda svi gledaju u pomoćnog sudiju Mauricija Epinozu. Trznuo se Mauricio, valjda zbog huka sa tribina. "Budan sam!" kao da odgovara svima što ga onako čudno gledaju, a onda je mahnuo Jorgeu Larriondi, glavnom sudiji: "Tu sam, sve je ok." Igra se nastavila. Na semaforu i dalje pisalo 2:1. Nijemci se smijali kao klauni, Englezi lomili čaše i spajali živce. Džaba vam trud svirači…

Dobro, svaka priča se može ispričati i dočarati na puno načina. Možda nije izgledalo sve baš kako smo opisali, ali je istina da su Englezi prvenstvo igrali loše. Da su grupu prošli sa samo pet bodova, da je ispred njih bila SAD, iza njih Alžir i Slovenija, da su protiv Njemačke u osmini finala u 32. minuti gubili 2:0, da je Upson u 37. minuti smanjio na 2:1 i da je Lampard dvije minute kasnije zabio za 2:2, ali ni pomoćni sudija Mauricio Espinoza ni njegov nadređeni sudija na terenu Jorge Larrionda to nisu vidjeli. Kažu da je Mauricio nakon snimka na velikom ekranu samo promrljao: "O moj Bože"… Ostalo je 2:1, završilo 4:1 za Njemačku.

Lampard je igrao i 2014. godine na Mundijalu, ali ponovo nije zabio, a Gordi Albion je ispao u grupi. Legendarni veznjak je tako tokom 10 odigranih utakmica za Englesku na tri svjetska prvenstva (2006., 2010. i 2014.) uputio 40 udaraca prema protivničkom golu, ali nijednom nije poentirao, što je vjerovatno najgori učinak nekog igrača od na mundijalima. Najgori je sigurno od 1966. godine (baš od 1966...) jer od tada se vodi statistika.

Lampardov "gol" je ujedno otišao i u historiju, jer on je bio ključ da se u nogomet konačno uvede gol-tehnologija. Ali, to je njemu tada bilo manje važno, kao i Englezima.