Historija SP-a: Zidaneovo udaranje Materazzija i tačka na veliku karijeru
Do sada smo predstavili mundijale 1934., 1966., 1970., 1986., 1990., 1994., 1998. i 2002. godine, a danas ćemo predstaviti ono što je obilježilo Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj. Deseti, a ujedno i posljednji tekst o historiji Svjetskog prvenstva, bit će posvećen nastupu nogometne reprezentacije BiH u Brazilu.
Emocije savladale Zidanea
Marco Materazzi konstantno je vukao Zinedinea Zidane za dres pokušavajući ga isprovocirati, ali i što bolje sačuvati s obzirom na to da je te 2006. godine igrao u fenomenalnoj formi. Zizou mu je ponudio dres, rekavši kako ga može dobiti odmah nakon finala, okrenuo se i lagano je krenuo prema centru igrališta, nakon čega mu je Materazzi opsovao majku i sestru. Uslijedio je možda i najpoznatiji udarac glavom u historiji jednog sporta, ali ovaj nije završio u golu, već u prsima defanzivca Italije. Bio je to tužan kraj velike nogometne karijere. Zidane je odluku donio srcem, a ne glavom, kojom je udario Materazzija.
U nastavku finalne utakmice Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine, Italija je nakon penala savladala velikog favorita Francusku, krunisala je još jednu veliku pobjedu u trenucima kada su je gotovo svi otpisali, osvojivši svoj četvrti naslov prvaka svijeta, ali ono najbitnije, totalno u drugi plan gurnuli su aferu Caliopoli koja im se kao etiketa zalijepila ne čelo prije dolaska na Mundijal.
"Nema opravdanja za ono što sam učinio. Sudija je učinio ono što je morao. Tješi me jedino što su mi navijači i Francuska oprostili i počašćen sam zbog toga. Vjerojatno se sjećaju cijele moje karijere, a ne samo tog jednog trenutka koji je bio velika greška", rekao je tada Zidane, svjestan da će tragični udarac glavom ostaviti neizbrisiv trag u glavama svih onih koji su gledali finalnu utakmicu. Francuski L'Equipe kraj Zidaneove karijere opisao je kao tužan.
Posljednji ples brazilskog "dream teama"
Prije početka smotre najboljih u Njemačkoj, glavni favorit za osvajanje Svjetskog prvenstva bila je ekipa Brazila, predvođena Ronaldom, Ronaldinhom, Adrianom, Kakom i Robertom Carlosom, a kasnije će se ispostaviti, bilo je to posljednje veliko takmičenje na kojem su Karioke igrale u sastavu "dream teama".
Nakon što su s tri pobjede lagano prošli grupu, Brazilci su savladali Ganu sa 3:0 u osmini finala, ali u četvrtfinalu ih je sačekala Francuska, pokazavši sve nedostatke koje je tadašnji tim Brazila imao i sa 1:0 izbacila ih je s turnira.
Najveći gubitnik, kao i na svakom takmičenju igranom u 21. vijeku, bila je reprezentacija Engleske, a Gordi Albion u čijem sastavu su igrali Lampard, Gerrard, Terry, Rooney i Beckham, svoje učešće završili su u četvrtfinalu porazom od Portugala nakon penala.
Taj meč obilježio je i crveni karton Rooneyja koji je namjerno nagazio Carvalha, a veliko razočaranje doživjeli su i Španci koje je Francuska već u osmini finala poslala kući.
Reprezentacija Italije nakon velike afere koja je potresla Apeninski poluotok stigla je u Njemačku, a kako to inače biva s Azzurima, nakon nešto sporijeg početka najbolju formu tempirali su za sami finiš. Možda i najtežu utakmicu, nogometaši Italije odigrali su u osmini finala protiv izuzetno nezgodne, ali vrlo dobre i atraktivne Australije koju su na kraju savladali rezultatom 1:0. Jedini pogodak postigao je Francesco Totti s bijele tačke i to u 90. minuti susreta, a penal poslije prilično sumnjivog kontakta.
Nesavladljivi Buffon
Italija je u četvrtfinalu lagano savladala Ukrajinu sa 3:0, a u polufinalu protiv Njemačke, tada najbolji golman svijeta Gianluigi Buffon naprosto je zaključao svoju mrežu, branio je jednu od najboljih utakmica života, a kada se činilo da će finalista biti poznat nakon izvođenja penala, Talijani su u svom stilu prvo u 119. minuti preko Grossa, a kasnije i preko Del Piera stigli do pobjede.
U finalu, na Olimpijskom stadionu u Berlinu, uslijedio je konačni obračun Italie i Francuske. Zidane je u sedmoj minuti krunisao "šmekersku" panenku i uz pomoć prečke savladao je Buffona s bijele tačke, ali jedan od glavnih aktera ovog finala, Marco Maaterazzi, koji je ujedno i napravio penal, izjednačio je u 19. minuti.
Tvrda utakmica nastavila se sve do produžetaka kada je Zidane udario Materazzija, ostavivši svoje igrače na cjedilu, ali pobjednik je odlučen tek nakon izvođenja penala. Gol za pobjedu i titulu Svjetskog prvaka postigao je Grosso.
Cannavaro osvojio Zlatnu loptu
Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj obilježio je i Hrvat Josip Šimunić kojem je sudija Grahm Poll pokazao čak tri žuta kartona, a ovo prvenstvo bilo je drugo najlošije po broju postignutih golova (147 pogodaka na 64 utakmice).
Legendarni Brazilac Luis Nazario de Lima na ovom Mundijalu postao je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u historiji ovog takmičenja, a s tri postignuta pogotka preskočio je Gerda Mullera sa ukupno postignutih 15 pogodaka.
Jedan od igrača koji je odigrao možda i najbolje prvenstvo u svom životu bio je defanzivac Italije Fabio Cannavaro koji je bio neprelazna prepreka za sve protivnike, a kao zaslugu dobio je Zlatnu loptu.
Tottenham pobijedio Manchester United u utakmici sa sedam golova, Son postigao gol direktno iz kornera
Livaković se nada da Džeko neće ostvariti transfer koji se dugo spominje: Zadovoljstvo je imati ga
