Analiza / Hrvatskoj presudio manjak energije, prekasne izmjene i taktički bolji Portugal
Kriv je na kraju Ante Čačić jer za razliku od kolege s druge strane puštao je brod da plovi sam, ničim značajnijim nije promijenio tok zbivanja na terenu, poslovnično je mijenjao igrače kad je već bilo kasno. Stoga, kad se emocije budu slegle, kažiprst krivnje bit će okrenut ka TV mehaničaru koji živi u blizini stadiona Maksimir.
Čačić ništa nije mjenjao
Kad nakon tri sjajne utakmice u grupi, osvojenog prvog mjesta, pobjede protiv velikog favorita cijelog turnira Španije, u osmini finala dobijete Portugal, daleko najnezgodniju i najkvalitetniju od svih reprezentacija koju je Hrvatska mogla dobiti, jasno je da vas sreća nije pogledala.
Portugal je prošao tri čudne utakmice, u kojima su na momente igrali jako dobro, ali koje na kraju nisu polučile rezultat koji smo očekivali. Ipak, bili su u osmini finala, iskusni i jaki, te su tražili puni respekt.
Ante Čačić je iskoristio malo od onog velikog što su novi igrači pokazali u pobjedi protiv Španije, sastav je vratio na onaj iz prve dvije utakmice. Klasična 4-2-3-1 formacija, sa Modrićem i Badeljom u srcu veznog reda, Rakitićem kao "desetkom", desno Brozovićem koji se stalno uvlačio u sredinu, da tamo bude višak, te da po svojoj strani otvori prostor nadolazećem kapitenu Srni. Lijevo je sjajni Perišić, a u vrhu napada ipak Mandžukić, iako su manje-više svi u Hrvatskoj priželjkivali Kalinića, što zbog forme, što zbog složenijeg seta rješenja s loptom u nogama.
Santos promjenio osnovni plan igre i čak tri igrača
Pisao sam ode o Portugalu i Fernandu Santosu u najavnom tekstu, a taktički gen Inžinjera proradio je u selektiranju imena za ovu utakmicu. U odbrani čak dvije izmjena. Cedric je uvršten na desni bok zbog Perišića, ali i zbog toga što je Vieirinha mnogo ofanzivniji te defanzivno mnogo sumnjiviji.
Fonte je istisnuo preiskunog Ricarda Carvalhoa, koji je bio jedan od hvaljenijih u tri utakmice na Euru, ali zahtjevi sinoćnje utakmice dali su prednost štoperu Southamptona.
U vezi još jedna velika promjena, nije bilo glavnog poslovođe ovog tima i po meni najvažnijeg igrača Moutinha. Williamu Carvalhou društvo u sredini terena je pravio kolega iz Sportinga Adrien Silva, fizički jači, ali bez imaginacije veznjaka Monaca, opet dovoljno snažan da prati Modrića kao sjena.
Opet je to klasična 4-4-2 formacija sa veznjacima na bočnim pozicijama i rombom u sredini, te specifikumom koji donose dva netipična srednja napadača Ronaldo i Nani.
Portugal koji je do sada statistički dominirao u posjedu lopte, ovdje je krenuo potpuno drugačije nego u prve tri utakmice, jako suzdržano, Hrvatska je kontrolisala loptu, a oni su stajali u bloku s usko posloženim linijama, zonski 4-4-2. Tako se maksimalno nastojao suziti prostor Modriću, Raktiću i društvu u sredini terena, pa je Hrvatska igrala iz zadnje linije dugim loptama, što nije imalo većeg efekta.
Zanimljivo pozicioniranje Perišića
Kod Čačića je bila vidljiva češća zamjena mjesta Brozovića i Perišića. Vjerujem da je Ante želio Perišića staviti nasuprot mladog novog beka BorussiJe iz Dortmunda, Raphaëla Guerreiroa. Perišić je 17 cm viši od Portugalca i u ovoj igri dugih lopti, to je ozbiljan "mismatch", odnosno prednost koju treba koristiti.
Odluka Santosa bila je izuzetno logična i zasnovana na analizi odnosa karakteristika i mana i vrlina obje ekipe. Portugal je imao do sada najviše problema u branjenju tranzicije, ispadanju igrača nakon gubitka lopte. Sa druge strane Hrvatska je bila ubitačna iz kontre. Prepuštanjem lopte Vatrenima, Santos je riješio sebe najvećih problema. Portugal je bio manje atraktivan, ali sigurniji, s više balansa.
Portugal usmjeravao loptu na lijevi stranu odbrane Hrvatske
Santos je želio da najviše na lopti budu Vida i Strinić, dok su Ronaldo i Nani bili agresivniji i bliži Ćorluki i Srni, tako su gurali loptu na lijevu, manje kreativnu stranu Hrvatske odbrane. Imalo je smisla.
Hrvatska je bez lopte isto bila u zoni 4-4-2, Rakitić i Mandžukić biti su ispred, ne toliko aktivni, koliko namijenjeni tranziciji i pozicioniranju za kontru.
William Carvalho je iznosio loptu iz zadnje linije, a ova dva lažna krila (Andre Gomes i Joao Mario) su ulazila u sredinu, nastojeći ostvariti višak. Po gubitku lopte, Vatreni su nastojali izaći visoko, odigrati presing i što skorije oduzeti loptu Portugalu. Vidjeli smo nekoliko uspješnih faza presing igre Hrvatske.
Nakon samo par minuta drugog dijela Portugal je mijenjao lošeg Andre Gomesa uvodeći mladog super talenta Renata Sanchesa. Renato je unio ono što je Portugalu trebalo, okomitost i mobilnost u sredini veznog reda. Mladić od 18 ljeta snažan je za dvojicu, a za čas je prvi do Ronalda u napadu, kad treba potrčati i stvoriti pritisak na stopere da bi samo nekoliko sekundi kasnije bio prvi do svoje odbrane.
Nakon sat vremena igre Hrvatska je krenula energetski padati, više je sjedila u krilu Subašiću i posebno bila osjetljiva na okomite lopte u kanal između Strinića i Vide. Cederic, Renato Sanches i Nani, bili su trojac za taj zadatak.
Energetski pad i hladan tuš na samom kraju
Čačić je mijenjao tek u 88. minuti, Santos je do tada već imao i Quaresmu na terenu, otvoreniji gard i želju da utakmicu završi prije produžetaka. Bio je hrabriji, čekao je svoju šansu i dočekao je na samom kraju. Da tragedija bude veća, gol Ricarda Quaresma pao je nakon serije prilika ispred gola Rui Patricia, te greške Ivana Strinića i fatalne kontre.
Na kraju je tuga bila pregolema, posebno jer je ovaj Euro pokazao jednu veliku i kvalitetnu Hrvatsku. Bez obzira na ovaj posrtaj koji se i nije trebao desiti, budućnost Vatrenih izgleda obećavajuće. Portugal ide u četvrtfinale i tamo će biti favorit. Znali smo i prije prvenstva, to smo i pisali, da je ovo ekipa kojoj eliminacijska faza odgovara stilom i iskustvom.
Livaković se nada da Džeko neće ostvariti transfer koji se dugo spominje: Zadovoljstvo je imati ga
