Ibrahimović 2010. nokautirao Materazzija pa otkrio šta se desilo: Čekao sam na to pet godina
Prethodno je bivši italijanski reprezentativac žestoko faulirao legendarnog Šveđanina i to pet godina ranije dok je on još igrao za Juventus.
Ibrahimović je zbog toga morao napustiti igru, ali nije zaboravio šta mu je Materazzi uradio te ga je pet godina kasnije nokautirao i poslao u bolnicu.
Sve je otkrio u novoj autobiografskoj knjizi Adrenalin.
"Juventus - Inter, 2. oktobar 2005. godine. Materazzi je nosio one specijalne, tada popularne, leće Nike koje su mijenjale boju očiju. Sjećam se dvije crvene zjenice kao u zvijeri koje su me svuda pratile. Uspije me dobro savladati, startuje s obje noge. Moram izaći s terena da bih dobio ljekarsku pomoć. Šepam, Capello me želi zamijeniti, ali mu ja govorim "Ne, treneru. Mogu". Vraćam se samo da njega nađem. U tom trenutku, nogomet više nema veze s tim, za mene je utakmica bila gotova, ali ne uspijevam ni hodati od bola, Capello to primjećuje i izvodi me van. Počinje čekanje. U mom svijetu stvari tako funkcionišu, ne zaboravljaš i čekaš dobar trenutak da se osvetiš. Konstantno sam sebi ponavljao kad ga uhvatim, naudit ću mu, jako ću mu nauditi, tako će zapamtiti ono što mi je uradio. I osvetit ću mu se ne sakrivajući se, moje će namjere biti svima jasne", napisao je Ibrahimović te dodao:
"Suočili smo se u mnogim utakmicama, ali se pravi trenutak nije ukazao. Nije mi bilo u interesu da ga opalim nogom, tek tako, čisto da to uradim i onda odem. Ne. Trebala se pojaviti prava prilika za ono što sam imao na umu. Prelazim u Inter. Sada smo saigrači i zbog toga moj plan moram staviti na čekanje. Neću ga valjda udariti na treningu. Nije u mom stilu. Sad zajedno igramo i zajedno pobjeđujemo. Uvijek sam se prema svojim saigračima odnosio s poštovanjem. Desi se i to da s nekim progovorim, upoznam se s tom osobom, ali u mojoj glavi uspomena ostaje netaknuta. Ne kajem se. Između ostalog zato što imam čudesno pamćenje. Naprimjer: jednom mi je neko dijete pružilo dres da mu ga potpišem, a ja sam mu rekao: "Već sam ti ga potpisao prošle godine u Rimu". Vilica mu je ispala. Tri godine se prepirem u Interu, zatim odlazim u Barcelonu kod Guardiole. Vrijeme prolazi, vraćam se u Milano, ovaj put je na red došla igra u crveno-crnom dresu. Dolazi sedmica u kojoj je derbi, prvi u sezoni. Novine i okolina nabijaju tenzije, svi pišu o Materazziju protiv Ibre, ali sam ja jako miran. Koncentrisan sam na utakmicu. Moj Milan, bilo kako bilo, mora pobijediti kako bi odbranio prvo mjesto na tabeli, netom osvojeno nakon preticanja Lazija. Igramo u gostima, dakle mnogo je više navijača Intera koji zvižde, vrijeđaju, ali za mene je to samo plus jer mi u krvotok ulazi još više adrenalina i osjećam se jačim".
Detaljno je opisao šta se sve dešavalo na utakmici 12. novembra 2010. godine protiv Intera i kako je udario defanzivca Nerazzurra.
"Nedjelja, 12. novembar 2010. godine. Igra se. Zatičem na suprotnoj strani Lucija, Materazzija i Cordobu, trojicu defanzivaca koje jako dobro poznajem. Pri prvoj intervenciji suočavaju se sa mnom u čoporu i odmah mi daju do znanja kakva me utakmica čeka. Okej, karte su na stolu. Moram nastaviti držati oči širom otvorene i ne smijem se omesti ni na trenutak. Dolazi lopta, idem u napad, ali primjećujem da mi prilaze Materazzi i Lucio, jedan s lijeve, drugi s desne strane, s namjerom da me uhvate u sendvič. Pravim se da se odvajam, ali ostajem ukopan i šaljem ih da se sudare jedan o drugog. Zabavno. Svaka lopta je bila takva. Borba. Između ostalog zato što sam se, dok sam igrao za Inter, žestoko sukobio sa svojim navijačima. Nakon jednog gola, izazvao sam ih rukom se hvatajući za genitalije i sad me navijači Intera koji me gledaju u dresu Milana, smatraju izdajicom i žele sudjelovati u mojoj egzekuciji. Prošlo je samo nekoliko minuta utakmice, dolazi mi duga lopta, trčim, ulazim u kazneni prostor, Materazzi me faulira s leđa, penal. Postižem gol, a onda širim ruke i zastajem kako bih fiksirao ultrase Intera koji na mene bljuju svakojake psovke. Adrenalin i lopta. Baš kako ja volim. Lijepo", dodao je i nastavio dalje:
"Na početku drugog dijela, eto trenutka kojeg sam čekao pet godina. Lopta je bila tačno između mene i Materazzija. Znam da će on startati tako da me povrijedi, ali ne zna da ja njega želim povrijediti još više jer je moj bijes mutirao za sve to vrijeme. U idealnoj je poziciji da sve izgleda kao kontakt u igri, za osvajanje lopte koja je tačno na sredini. On ulazi klizeći s obje noge, ja skačem da bih izbjegao udarac, da sam i ja uletio s obje noge, obojica bi imali po 50 posto šanse, ili bi on udario mene ili ja njega, ali ja skačem, skupljam koljena i dok klizi ispod mene, laktom ga udaram u glavu. Čujem zvuk tupog udara i njegov bolni jauk: "Ah..". Mogao bih se i ja valjati po terenu i praviti da sam i ja primio udarac u toj borbi za loptu, ali mirno ustajem i odlazim. On ostaje na zemlji nakon čega ga odvode u bolnicu na kontrolne preglede. Znam da sam ga dobro udario, u sljepoočnicu. Stanković, koji mi je prijatelj, prilazi i pita me: "Zašto si to uradio, Zlatane?". Odgovaram mu: "Zato što sam čekao na ovo pet godina. Zaboravi, Dejane. Idi odavde".
