Kako su se pravdali to su učinili zbog teške političke i ekonomske situacije. Zabrana se odnosi na organizovane odlaske i posjete navijača kao i upotrebu i isticanje navijačkih rekvizita gostujućeg tima, a u cilju izbjegavanja mogućih sukoba. Podsjetimo, u to vrijeme bili su protesti u Federaciji BiH koji su eskalirali nasiljem i odluka je bila sasvim opravdana.
Iako se očekivalo da će nakon više od dva mjeseca doći do ukidanja jer se i situacija popravila, to se nije desilo. Klubovi koji su igrali van svog stadiona tako su ostali uskraćeni podrškom svojih fanova.
Svakako, najviše ispaštaju najveći bh. timovi koji konstantno imaju veći broj navijača na gostujućim terenima. Tu prije svega mislimo na Sarajevo, Željezničar, Borac, Čelik, Velež i Zrinjski.
S obzirom da prvenstvo ulazi u završnicu, a igra se i finale Kupa BiH postavlja se pitanje - da li je došlo vrijeme da se ukine zabrana?
U ključnim mečevima za trofej klubovima će itekako trebati pomoć navijača. Stoga bi nadležni u NS BiH trebali razmatrati ovu tačku dnevnog reda i donijeti najbolje rješenje.
Uostalom, nogomet se igra radi gledalaca. Dakako, u septembru 2011. godine (nakon incidenata prije početka odigravanja prijateljske utakmice Željezničar – Hajduk) bila je donesena ista odluka i pokazalo se da stvari nisu riješene na duže staze. To treba uraditi sistemski, a za to treba znanje.
Margaret Thatcher uspjela je svojevremeno ukrotiti huligane na engleskim stadionima sistemom zakona koji je provodilo društvo vladavine prava, efikasnog pravosuđa, policije, odgovornijeg ponašanja lokalne zajednice.
Dok je na snazi ova odluka istinski zaljubljenici u nogomet, koji na stadione ne idu radi incidenata, nego da bi podržali svoje ljubimce i oni koji znaju šta su pristojnost i red, ostaju uskraćeni za navijanje i posmatranje utakmica na gostujućim bh. terenima.
U Dubaiju se okupila sjajna ekipa, zajedno odmaraju Pjanić, Džeko, Hadžikadunić...
