Analiza / Kad se epski okršaj pretvori u priču o jednom penalu
Bila je to druga minuta i 22. sekunda sudijske nadoknade revanš meča četvrtfinala Lige prvaka koja je trebala trajati tri minute. Bilo je to, dakle, samo 38 sekundi prije nego je Michael Oliver namjeravao svirati kraj meča i poslati nas u produžetke - to smo i zaslužili i čekali, jer niko nije želio da mačevanje Reala i Juventusa prestane. Željeli smo da se još tuku, nadmudruju, strahuju i muče, odigraju još pola sata, šutiraju penale i onda dogovore ko će pasti od tuge, a ko plakati od sreće.
Tad, u drugoj minuti i 22. sekundi sudijske nadoknade, dosuđen je penal koji je pobrisao sve ono što je valjalo u prethodnih više od 180 minuta.
Zaboravljeno je Realovo rušenje Juventusa u srcu Torina, zaboravljena je torinska noć koju je s dva gola i čuvenim makazicama obilježio Cristiano Ronaldo, zaboravljen je još jedan taktički "masterclass" Maxa Allegrija odrađen u Madridu, u zaborav su otišla i dva gola Marija Mandžukića na jednoj od najvećih nogometnih pozornica na svijetu. Zaboravljeni su dueli Luke Modrića i Miralema Pjanića, Sergija Ramosa i Gonzala Higuaina, Giorgija Chiellinija i Cristiana Ronalda, kao što su zaboravljene i sve odbrane 40-godišnjeg Gianluigija Buffona.
Toliko je toga bilo lijepog u dvomeču Reala i Juventusa, u dvomeču koji je u Torinu završen 3:0 za Real i u kojem je sinoć Juventus vodio 3:0 do pred sami kraj, ali sve što je bilo lijepo nestalo je kao da nije ni postojalo. Samo je trebalo proći još 38 sekundi od ukupno tri sata nogometa na najvišem nivou pa da se otvori novih pola sata, možda i penali. Onako, Real uz gol iz penala s ukupnih 4:3 ide u polufinale.
Ostala je priča o jednom penalu i jednom Michaelu Oliveru koji možda ni pet puta u komadu na jednoj nozi ne može ispimplati nogometnu loptu, jer to i ne mora znati, ali je i kao takav izbio u prvi plan ispred svih nogometnih velemajstora koji brane boje Reala i Juventusa.
Ostala je priča o crvenom kartonu kojim se Oliver "branio" od neutješnog Buffona, legendarnog golmana i veterana koji je u petoj deceniji života branio Staru damu od Reala čuvajući nadu da će jednog dana osvojiti Ligu prvaka. Ta je nada, zapravo, možda i ugašena, jer nisu male šanse da Buffon na kraju sezone objavi kraj magične karijere koja ima sve osim najljepšeg trofeja.
Sad zvuči kao ironija taj scenarij koji kaže da bi Buffonov posljednji meč u Ligi prvaka mogao biti meč u kojem je branio više od 92 minute, ali ga nije završio, meč u kojem na terenu stadiona Santigao Bernabeu nije primio gol od Real Madrida, dok je njegov Juventus postigao tri, ali na kraju ispao.
Nakon Rominog čuda u Rimu i delirija koji je zahvatio nogometni milje, madridska noć je podsjetila da, ipak, živimo na Zemlji, a ne u raju.
I ne treba to shvatiti kao poruku da se u Madridu desila krađa, da smo svjedočili nepravdi i da je Oliver "plaćenik". To je pregrubo, jer penal je diskutabilan što potvrđuju i debate o njemu, a upravo te debate pokazuju da je i Oliveru bilo preteško donijeti odluku. Poruka je da su zemaljske odluke nažalost uglavnom takve da za sobom povlače podjele, rasprave i svađe. Ko bi "realovcima" stao ukraj da Oliver nije dosudio penal i da je Juventus prošao dalje i zar ne bi i tada Oliver - nezahvalan je taj posao sudije - bio nekome kriv? Ko bi sada "juventinima" stao ukraj kada je taj penal odredio njihovu sudbinu? A za penal se ne zanimaju samo "realovci" i "juventini"...
Ovako, hladne glave, vrijedi pokušati podsjetiti se na sve što je istinski nogomet, dakle, sve što se dešavalo prije Oliverove "svirke".
Allegri je u Madrid stigao s perfektnim planom, a to je pokazao i izmjenom u ranoj fazi utakmice, u 21. minuti kada je izveo desnog beka Mattiju de Sciglija, a uveo Stephana Lichtsteinera. De Sciglio je osjetio bol u peti, ali je želio vidjeti može li igrati. Ništa, međutim, italijanski taktičar nije želio prepustiti slučaju tako da je De Sciglio izašao, a pri izlasku je gestikulacijom pokazao da je želio ostati i vidjeti može li nastaviti.
Juventus je zaigrao u formaciji 4-3-3, odnosno 4-5-1 defanzivno gdje su u veznom redu igrali Blaise Matuidi, Pjanić i Sami Khedira s tim da je bh. veznjak igrao u centralnom dijelu između Matuidija i Khedire te je bio povučeniji. Matuidi i Khedira su imali, što se tiče pokrivanja terena, mnogo kompleksniji zadatak, jer su se povremeno izvlačili i na krila u ofanzivi, ulazili su u završnicu iz drugog plana, dok su defanzivno nudili pomoć svojim bekovima. Uz njihovu trku te pokretljivost krila Mandžukića i Douglasa Coste Juventus je imao fizičku snagu kojom je mogao nadjačati Real i u tome je uspio.
Allegrijev jasan plan zajedno s trkačkim sposobnostima igrača koje je poslao ugušili su Realov fantastičan vezni red u kojem su igrali Luka Modrić, Casemiro, Isco i Toni Kroos.
Zinedine Zidane, čiji je Real bio oslabljen neigranjem suspendovanog Sergija Ramosa, za Juventus je ovaj put spremio napad predvođen Ronaldom i Garethom Baleom, dok je Karim Benzema ostao na klupi. Ideja francuskog stručnjaka je vjerovatno bila da, usljed Juventusove obaveze, postigne tri gola, pokuša kontranapadima doći do gola, a u tome mu je Bale bolja opcija od Benzeme. Ipak, Juventus nije bio naivan i rijetko je Realu dozvoljavao prostor za manevar pa je tako suzbijena šasna za kontrama. Tada se vidjelo da nedostaje Benzemima pokretljivost u napadu koja uveliko rasterećuje Ronalda, ali i ostale igrače, posebno Isca.
Ovaj meč je još jednom pokazao koliko je Allegri jak taktičar, u ovom trenutku vjerovatno najbolji na svijetu - prisjetite se pobjede nad Tottenhamom na Wembleyju - te da Zidane u tom smislu djeluje poprilično limitirano. Također, meč je pokazao da je Realova uvjerljivo najveća prednost i snaga to što ima igrače najvišeg nivoa i na terenu i na klupi tako da su na teren sinoć ušli Marco Asensio, Mateo Kovačić i Lucas Vasquez, dok je Benzema i dalje ostao na klupi. I nakon tih izmjena Real možda nije djelovao mnogo bolji, ali nije bio ništa slabiji iako su teren napustili Modrić, Casemiro i Bale. Svi navedeni igrači, uz podsjetnik da je Ramos bio suspendovan, detalji su koji mnogo govore o snazi Galacticosa kojima san o trećoj uzastopnoj titulu šampiona Evropi izgleda sve realniji.
