Povratak kući
965

Kad život piše bajke: Ronaldo sa svim ordenjima napravio fotografiju u rodnoj Madeiri

Piše: O. T.
Foto: Twitter
Foto: Twitter
Po odlasku s otoka Madeira u Lisabon, sa samo 11 navršenih godina, Cristiano Ronaldo je sa sobom ponio snove koje je sanjao igrajući nogomet na ulicama, a znao je da će ga u kampu Sportinga dočekati duge i suzne noći, jer porodica je ostala 968 kilometara iza njega. Danas, otprilike 22 godine nakon prvog odlaska, Ronaldo je u Madeiru stigao s pet zlatnih lopti.

I ne samo s pet zlatnih lopti koje France Football dodjeljuje najboljem igraču svijeta. Tu su i dvije nagrade za najboljeg igrača svijeta koje mu je dodijelila FIFA, kao i tri UEFA-ine nagrade za najboljeg igrača u Evropi. Jedini trofej koji nema "brata blizanca" na fotografiji je trofej na najboljeg igrača svijeta iz 2008. godine, jer ovaj današnji "FIFA Best", koji dodjeljuje krovna kuća svjetskog nogometa, napravljen je 2016. godine i izgleda drugačije u odnosu na one koji su dodjeljivani ranije. Mjesto na fotografiji pronašle su i četiri zlatne kopačke koje dobija najbolji strijelac u evropskom nogometu.

"Kada sam igrao na ulicama Madeire i sanjao o tome da dosegnem vrh nogometa, nisam mogao ni zamisliti da ću jednog dana napraviti fotografiju poput ove. Posebno hvala mojim prijateljima, porodici, saigračima i navijačima. Ovi trofeji su i vaši", napisao je Ronaldo u opisu fotografije.

Tih 15 trofeja stalo je na fotografiju zajedno s Ronaldom, negdje na uzvišenju na Madeiri odakle se vidi dobar dio usamljenog otoka. A koliko je još trofeja ostalo u Ronaldovom muzeju, nema svrhe da pišemo ovdje. Ovih 15 već dovoljno govore.

Život nekada piše bajke, a Ronaldo odlično zna kako je živjeti takav život. Zapravo, on samo zna da li je uopće bajka, valjda jeste, jer ovako sa strane, iz daleka, njegov život zaista izgleda kao bajka.

S Madeire je otišao kao 11-godišnjak, u Lisabonu je uspio zadovoljiti ukuse velikog Sportinga te ostati u njegovoj akademiji što je značilo da će živjeti udaljen od porodice i da će sam prolaziti kroz sve ono što prolaze oni koji kroz život, daleko od svih toplih pozdrava, sami koračaju.

Prošao je sva zadirkivanja dječaka iz Sportinga koji su ismijavali njegov naglasak tipičan madeirijskom otoku, kao i sve ostale poteškoće, kao i onu za njega vjerovatno najtežu kada je 2005. godine umro njegov otac. Kroz život je naučio do uspjeha dolaziti isključivo ogromin odricanjima i velikom borbom. Otuda dolaze i crte njegovog karaktera koji mu ulijeva ogromno samopouzdanje zbog kojeg vjeruje da je najbolji nogometaš u historiji.

Bio najbolji ili ne, njegova priča je inspiracija za mnoge, baš kao i ova fotografija s Madeire, napravljena 22 godine nakon teškog odlaska s usamljenog otoka, napravljena danas kada je taj otok ponosan što je na njemu rođen nogometaš koji je kao kapiten vodio Portugal do titule prvaka Eura i koji je trenutno najbolji na svijetu.