Za novinara medijske kuće Deutsche Welle Felixa Tamsuta, porijeklom iz Izraela, ova utakmica je bila veoma važna, a njegovu priču vam prenosimo u cijelosti.
Nogometna utakmica promijenila je moj život.
Bez ove utakmice ne znam bih li ikada mogao postati sportski novinar u Njemačkoj. Ona je utjecala na svaki dio mog života na mnogo načina otkad sam se iz Izraela preselio u Njemačku. Ali ova prijateljska utakmica odigrana je mnogo prije nego što sam se ja rodio i donedavno nisam ni znao za nju.
Sjene prošlosti
Bilo je to 1970. godine. Yakov je bio trinaestogodišnjak iz Tel Aviva kada je evropski gigant došao u ovaj grad da bi odigrao prijateljsku utakmicu protiv izraelskog nacionalnog tima. Budući da je bio obožavatelj nogometa, bio je uzbuđen što će možda imati priliku vidjeti neke od svojih junaka, koje je viđao samo u novinama. Postojao je samo jedan problem – to je bio njemački tim, Borussia Mönchengladbach.
Bez obzira na to što su Izrael i Njemačka pet godina ranije uspostavili diplomatske odnose, mnogi Izraelci su ovu zemlju i dalje vidjeli kao neprijatelja. Holokaust je bio svježa rana u sjećanju mnogih u tada mladoj zemlji.
Zbog toga su održani protesti i planirano je podmetanje eksplozivne naprave u izraelsko ministarstvo vanjskih poslova. Mnogi Izraelci i Jevreji smatrali su da njihova država ne bi trebala imati nikakav oblik suradnje sa zemljom koja je izvršila genocid nad šest miliona njihovih ljudi, iako je Njemačka pokušavala popraviti odnos sa jevrejskom državom.
"Sjećam se da sam išao kod rođaka u Tel Aviv i da sam na radiju čuo da je Njemačka izgubila Svjetski kup, tako što ju je Engleska pobijedila (1966). Ovo je veoma usrećilo mog oca. Kada sam ga pitao zbog čega, rekao mi je: 'Najvažnije je da ti odvratni Nijemci ne pobjede'", ispričao je Yakov.
Yakovljeva želja da ide na utakmicu s Njemačkom bila je tema žučne rasprave u njegovoj kući. Porodica njegovog oca, koja je bila iz Poljske, ubijena je u Drugom svjetskom ratu, a njegov otac, koji se preselio u Izrael prije početka rata, bio je od onih koji su odbijali kupiti bilo koji njemački proizvod.
Yakovljevo upoznavanje s njegovim junacima
Poslali su me 2017. u Berlin na prikazivanje dokumentarca o izraelskom nogometu. Prije samog prikazivanja Yakov mi je ispričao da je otišao na utakmicu, kako mu je bilo na njoj i kako je bio opčinjen legendarnim Günterom Netzerom. Ovo je bio prvi put da sam čuo da je Borussia Mönchengladbach išla u Izrael.
On je odmah prepoznao njene bivše igrače, bez obzira na to što je prošlo mnogo vremena.
"Ko bi rekao da će dijete sa stadiona Bloomfield završiti kao predstavnik Izraela u Njemačkoj, dajući nagradu nogometnim zvijezdama kojima se divio", rekao mi je Yakov Hadas-Handelsman, tadašnji ambasador Izraela u Njemačkoj.
Od tuge do sreće
Ovo nije bila jedina priča koja se tog dana zaokružila. Mordechai Spiegler bio je kapetan izraelskog tima u vrijeme ove utakmice. Kako je rođen u Rusiji, Spieglerovo mišljenje o Njemačkoj mijenjalo se tijekom godina.
"Sjećam se kako sam, kao petogodišnjak, počeo plakati kada sam čuo da je Zapadna Njemačka pobijedila na Svjetskom kupu 1954. godine. Osjećao sam se loše što Nijemci pobjeđuju", priznao je on.
Poslije toga, 16 godina kasnije, Spiegler je vodio tim na utakmici protiv FK Borussia Mönchengladbach, tadašnjeg evropskog giganta, s nogometnim zvijezdama kao što su Netzer, Jupp Heynckes i legendarni trener Hennes Weisweiler.
Izraelski trener, Emmanuel Scheffer, naučio je svoj zanat od Weisweilera na Sportskom sveučilištu u Kölnu, gdje su oni postali bliski prijatelji. Scheffer je jedini trener koji je vodio Izrael na velike turnire.
"Prije igre Scheffer nam je rekao: 'Slušajte moje instrukcije i sve će biti u redu.' Slušali smo i izgubili 0-6. Da ga nismo slušali, Nijemci bi vjerojatno dali 12 golova", našalio se Spiegler.
Nastanak prijateljstva
Spiegler je poslije igre ostao u kontaktu s nekim igračima, uključujući legendarnog Netzera, i njihovo prijateljstvo traje i danas.
"Bio sam pozvan na konferenciju za tisak u Njemačku kada se dokumentarac emitirao na njemačkoj televiziji. Pitao sam organizatore hoće li i Günter biti tamo. Kada su mi rekli da neće, rekao sam im da neću doći", ispričao je Spiegler.
Kao bivši igrač Paris Saint-Germaina i New York Cosmosa, Spiegler se sjeća i da je bio blizu potpisivanja ugovora za FK Borussia Mönchengladbach nakon što je s ovim timom trenirao sedam dana, ali je tim već dostigao svoje ograničenje s igračima koji nisu Nijemci. Samo 20 godina nakon suza koje je prolio zbog toga što je Njemačka osvojila Svjetski kup, Zapadna Njemačka je ponovo postigla isti uspjeh 1974., a Spiegler se tada od srca radovao.
"Imao sam mnogo prijatelja u timu Zapadne Njemačke i bio sam veoma sretan zbog njih", priznao je on.
"Huligani" donose promjenu
I Spiegler i Yakov Hadas-Handelsman pohvalili su moć nogometa u premošćivanju onoga što je razdvajalo ljude i donošenju promjene. Stadion je tog dana prodao sve karte, a njih dvojica pričaju da se sjećaju kako su navijači pozitivno reagirali na vrhunski nogometni tim, bez obzira na to što su njegovi igrači bili iz Njemačke. Izraelski diplomat Yakov Hadas-Handelsman izjavio je da je ta utakmica bila "iskustvo koje ostaje s vama do kraja života".
"O tome najbolje govori reakcija tadašnjeg ambasadora Zapadne Njemačke u Izraelu. Poslije ove utakmice, on je rekao: 'Ono što smo pokušavali postići diplomacijom u posljednjih pet godina, huligani su uspjeli postići u 90 minuta'", sjeća se Hadas-Handelsman.
Ovo je bila priča o prijateljstvima, priča prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Za mene je ova utakmica žarišna točka koja potiče razumijevanje Izraelaca i Nijemaca. Budući da sam sada, kao Jevrej, Izraelac i novinar, u Njemačkoj, smijem slobodno reći da je ova utakmica promijenila moj život, a da ja donedavno nisam ni znao da je odigrana.
