Kada se pogledaju suhe brojke ove sezone, otkaz Italijanu je logičan slijed događaja. Samo u 2017. godini u Premiershipu Leicester je upisao pet poraza i samo jedan remi uz nijedan postignuti pogodak. Lisice su na tabeli na 17. mjestu, a samo bod ih dijeli od zone ispadanja.
No, da li je čovjek koji je prošle sezone kreirao najveće čudo u 21. vijeku zaslužio da mu bude uručen otkaz?
Harizmatični 65-godišnji stručnjak je tokom svoje 30-godišnje trenerske karijere bio "vječno drugi", da bi mu se prošle sezone ispunio san da osvoji titulu zahvaljujući nevjerovatnim predstavama "otpadaka" drugih klubova i nevjerovatnom skautingu.
Tokom čitave sezone Ranieri je kao papagaj ponavljao: "Nama je cilj opstanak u ligi". Devet kola prije kraja smirivao je euforiju koja je zahvatila, ne samo Leicester, već i čitav nogometni svijet, rekao je kako bi uspjeh bio plasman u Evropsku ligu. Tek četiri kola prije kraja s prednošču od pet bodova nad Tottenhamom Ranieri je, pomalo bojažljivo, javno izustio da "želi titulu". S obzirom na sva njegova prijašnja iskustva, razumljivo. Dva kola poslije Lisice su se okitile titulom, prvom u 132-godišnjoj historiji kluba, a Ranieri je konačno odahnuo. Barem privremeno.
Današnji nogomet ne poznaje sentimentalnost
Na kraju se ispostavilo da mu je ta titula bila "omča oko vrata", jer današnji nogomet ne poznaje sentimentalnost. Svi uspjesi se brišu kada sudija na centru prvi put puhne u pištaljku i na taj način označi početak nove sezone. A nova sezona je bila pravi košmar za Ranierija, Vardyja, Mahreza i društvo.
Predsjednik Leicestera Vichai Srivaddhanaprabha se očito, sada je svima jasno, apsolutno ne razumije u nogomet, jer upravo od njega je krenuo sunovrat Lisica. Tajlanđanina je opio veliki uspjeh pa je pomislio da će Leicester moći odbraniti titulu prvaka, iako je Ranieri bio glas razuma i uvjeravao ga je, kao i javnost, da će Leicesteru primarni cilj morati biti isti kao i pred početak prošle sezone - borba za opstanak.
No, Srivaddhanaprabha je mislio drukčije i povukao je niz zaista besmislenih poteza, a na kraju je ceh platio Ranieri. Ni kriv, ni dužan.
Sve je krenulo nizbrdo nedugo nakon osvajanja titule. Srce i duša tima, čovjek koji je držao ekipu kompaktnom N'Golo Kante je preko noći postao velika zvijezda, prešao je u Chelsea za 36 miliona eura i u tom trenutku činilo se kako je Leicester odabrao put kojim želi ići - skupo prodati jeftino dovedene igrače i na taj način profitirati na račun titule te krenuti u novu borbu za opstanak u ligi jer se čuda dešavaju jednom u životu.
No, kako su stizale vrtoglave ponude za Mahreza i Vardyja, tako ih je Tajlanđanin glatko odbijao suludo vjerujući da će do prošle godine nepoznati Alžirac ponoviti sezonu iz snova i izluđivati protivničke odbrane i sada već 30-godišnji Vardy ponovo zabiti više od 20 golova. Mahrez tek u svakoj petoj utakmici pokaže poneki potez koji podsjeća na prošlu sezonu, a Vardy nakon 25 odigranih kola ove sezone ima samo pet postignutih golova na svom kontu.
Također, nije želio prodati ni Drinkwatera koji je postao engleski reprezentativac, a znamo koliko su igrači Gordog Albiona precijenjeni u Premiershipu - uzmimo za primjer Stonesa za kojeg je City iskeširao skoro 50 miliona funti.
Katastrofalna transfer politika
Leicester je pred početak sezone uz Kantea prodao još pet igrača i zaradio ukupno 65 miliona, a na pojačanja je potrošio 91 milion eura. Bolje rečeno "pojačanja".
Slimani je Lisice koštao čak 30 miliona eura. Učinak? Pet golova i tri asistencije. Ahmed Musa? Dva gola za 19,5 miliona eura. Kantea su trebali zamijeniti Ndidi (17,5) i Mendy (15,5). Slična cijena, učinak ni blizu.
A glavni krivac za katastrofalnu transfer politiku ove sezone je, naravno, Srivaddhanaprabha. Steve Walsh, skaut koji je u klub doveo Kantea, Mahreza i Vardyja, je otišao u Everton, gdje je preuzeo ulogu sportskog direktora. Da je Tajlanđanin "odriješio kesu" zadržao bi ga. Ali nije želio.
Na kraju smo dobili ovo što smo dobili. Leicester polako, ali sigurno grabi ka Championshipu, Ranieri je dobio otkaz, a najbolje igrače Leicestera više niko "ne doživljava" i sigurno više niko neće poslati osmocifrenu ponudu za njih.
Neke bajke nemaju sretan kraj. A Leicesterovu kao da je pisao Hans Christian Andersen.
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
