Ako imate dojam da se kod nas stvori nepotrebna euforija i sve stane kada igra reprezentacija, trabate doći i vidjeti kako Mundijal izgleda iz berlinske perspektive. Jučer su oko četiri sata pustim ulicama glavnog i najvećeg njemačkog grada hodili samo strani turisti iz nenogometnih zemalja, tražeći sniženje po Ku'dammu ili prodajnim centrima oko Potsdamer Platza.
Ostali su, većinom u dresovima i s navijačkim obilježjima, sjedili ispred malih i velikih ekrana, u fan zonama kao što je ona najveća kod Brandenburških vrata i molili se za još jedan trenutak genijalnosti Tonija Kroosa ili milionitu potvrdu one Linekerove da Njemačka uvijek pobjeđuje na kraju.
Od početka to nije izgledalo najbolje, od one prve utakmice protiv Meksika, kad je Osorijev pozicijski nogomet razotkrio sve slabosti ovogodišnjeg Lowova pristupa, ali navijačka populacija vjerovala je u svoje momke. Vjerovala više od realnih i umjerenih novinskih analitičara koji su tražili odgovore na vječna pitanja u nogometu o izboru igrača i taktičkog pristupa koji je od početka ocijenjen kao problematičan.
Utakmicu s Južnom Korejom pratio sam među stotinama navijača u bašti jednog od restorana u centru bivšeg Zapadnog Berlina, blizu čuvene avenije Ku'damm prepune trgovina, kafića i restorana. Niko nije potcijenio Korejce, nije to taj mentalitet, niko od tih mladih i starih, muškaraca i žena nije kazao – lako ćemo s Korejom. Nacija je s debelim razlogom očekivala od svog tima velike stvari i onda je razočarenje bilo ogromno.
Većina se samo čudila, a drugi su postavljali logična pitanja o igri godinama neuvjerljivog Mesuta Ozila ili šta danas treba očekivati od Thomasa Mullera ili Maria Gomeza. Žalilo se sa zanemarenim igračima iz prošlogodišnja dva velika slavlja na Kupu konfederacija ili Evropskom prvenstvu za igrače do 21 godine. Kako je utakmica odmicala, ime Leroya Sanea bilo je češće spominjano nego ime ijednog igrača na terenu.
Za glavnog krivca okarakterisan je Joachim Low, selektor kojeg će savez možda i spasiti jer se takve stvari u Njemačkoj nikad ne prebijaju preko koljena i odluke ne donose vruće glave. Da je drugačije ne bi Low bio tek deseti selektor Elfa u stotinjak godina dugoj i izuzetno uspješnoj historiji reprezentacije Njemačke.
Narod mu je s druge strane presudio, a posljednjih godina ni mediji mu nisu skloni. Zlokobno i dvosmisleno izgledaju naslovi većine jutrošnjih dnevnih novina koje uz Lowovu fotografiju pišu – Aus (van).
Razočarenje je dio nogometa i života, a teško pada na želudac kada se servira uz satiru i podrugljive komentare. Moji berlinski prijatelji nisu lako svarili komentar da je tu istu Koreju jedna Bosna i Hercegovina pobijedila bez problema prije manje od mjesec dana. Ko vam je kriv što nemate Edina Višću.
Sarajevo dobilo novu turističku atrakciju: Panoramski točak "smjestio se" na Vilsonovom šetalištu
