Samo dva zvanična meča u novoj sezoni nisu dovoljna da procijenite koliko daleko može bilo koji tim. No, o tome se i ne radi. Govoreći o ovom Liverpoolu, dakle o Redsima u eri zabavnog Kloppa, ne možemo se orijentisati samo na ovo ljeto, jer ostalo je još malo do Kloppove treće godišnjice na klupi Redsa, tri godine otkako je zamijenio nesretnog Brendana Rodgersa i krenuo u pisanje nove historije pod tribinama magičnog Kopa.
Kad smo već spomenuli Rodgersa, teško je krenuti dalje, a ne zaustaviti se malo na njegovoj stanici zapečaćenoj Gerrardovim proklizavanjem i istrčavanjem koje je priredio Demba Ba. "Stani ba", vikao je Steven, a Ba nije stao, već je zabio gol i najavio Redsima da će još čekati na veseli after party. Govorimo o kraju sezone 2013/14. kada je neobrijani Jose Mourinho sa svojim Chelseajem u trenerci zadirkivao navijače Liverpoola poručujući da "neće biti klaun u cirkusu". I da Liverpool neće osvojiti titulu.
Nikada nakon toga Rodgersov Liverpool nije bio tako dobar i ostat će dojam da ga je upravo ta sezona u kojoj je bio drugi koštala posla. Naime, prerano je bio drugi... A kad je već "ubrzao" počeli su ga mjeriti po tom nerealno dobrom drugom mjestu i bilo je samo pitanje vremena kada će ga otpisati i kada će ožalošćeni Rodgers "prohodati sam" te kome će umjesto njemu pjevati pjesma "Nikada nećeš hodati sam". A to je mogao biti samo Jurgen Klopp.
Nedugo nakon što je napustio klupu Borussije Dortmund, krajem one katastrofalne sezone 2014/15., Klopp je prihvatio zov Anfielda. A dobro, "echte liebe", što u prijevodu znači "prava ljubav", a to je slogan Borussije Dortmund, mogla je biti zamijenjena samo preuzimanjem Liverpoola. Klopp je ionako, atipično za Nijemce, pravi emotivac pa je od "prave ljubavi" valjda samo Liverpool mogao biti veći...
Ipak, današnji nogomet ne pada mnogo na emociju, rezultat je važniji nego ikad prije. I Klopp je to znao, posebno kada u Premiershipu konkurencija raste iz časa u čas, kada klupe klubova zauzimaju najbolji treneri svijeta i kada Everton može trošiti više nego evropski velikani iz ostalih "liga petice".
Klopp je po dolasku u Redse odmah pokazao da će "heavy metal" zaživjeti na Anfieldu te da će Klopp i Kop, njegov zabavni nogomet i Anfield biti sjajan spoj.
Već smo s ovog mjesta govorili o tome, spominjali smo i Kloppa u kontekstu "majstora haosa", ali i čovjeka kojem se više neće gledati kroz prste na Anfieldu. Sve to skupa stat će pod lupu u ovoj sezoni, jer u njoj Liverpool konačno ima tim za velike stvari. Možda se čak može i oprostiti nova sezona bez trofeja, ali naivno gubljenje bodova i sve osim ozbiljnog juriša u ovoj sezoni Premiershipa bit će neuspjeh.
A da bismo konačno mogli gledati ozbiljan Liverpool, govorimo o ozbiljnosti od početka do kraja sezone u ligi gdje su Redsi imali naviku gubiti bodove u mečevima koje morate dobiti, najavljeno je u prethodna dva kola u kojima su Redsi upisali šest bodova i ostali jedini tim u Premiershipu koji nije primio gol.
Na ekipu od prošle sezone Klopp je nadogradio sjajnog golmana Alissona, veznjake Fabinha i Keitu te krilnog napadača Shaqirija. Do izražaja još više dolazi Van Dijk koji je stigao u januaru, a sve ono što je ostalo u klubu iz prošle sezone dokazano spada u sami vrh svjetskog nogometa.
Liverpool sada djeluje neprobojno u odbrani kojom komanduju Lovren i Van Dijk kojem se već predviđa status legende na Anfieldu, u veznom redu prepunom neumornih trkača birate između Wijnalduma, Hendersona, Milnera, Keite i Fabinha, a naprijed je dobro poznati trozubac Mane-Frimino-Salah čiji nedostatak goriva nadoknađuju izuzetno opasni Shaqiri, Lallana, Sturridge...
Ovaj Liverpool je sastavljen i od skupocjenih pojačanja, što je neophodno u modernom nogometu, posebno ako ste stanovnik Premiershipa, ali i od igrača "iz naftalina" kao što je lijevi bek Robertson koji se do prije nekoliko godina zbog nedostatka novca pitao da li borba za karijeru više uopće ima smisla.
Istina je da ni ovaj Liverpool ne liči na ekipu koja ima "B plan". Juriš, haos i urnebes od početka do kraja. Takav je ovaj Liverpool, takav je Klopp.
Ipak, uprkos tome što nisu skloni promjenama u sistemu i filozofiji igre tokom mečeva i tokom sezone, Redse može radovati širina kadra, stabilnost u odbrani, balans koji nude Keita i Fabinho i nevjerovatna forma napadačkog dijela. Kao takvi, Redsi konačno liče na ekipu koja može oživjeti duh Billa Shanklya. A to se dugo čekalo...