ANALIZA / Kraj lijepe priče o Mundijalu: Eliminacija nije neuspjeh, ali se moglo više
Paradoksima nikada kraja. Poslije debija na planetarnom izlogu nogometa i poraza od Argentine, praktično se slavio poraz. Svaka krajnost suda na osnovu 90 minuta igre bijeg je od stvarnosti i temelj moguće pogreške. Stoga, pokušajmo analizirati meč protiv Nigerije konkretnim argumentima.
Jesu li glavni igrači bili ispod nivoa?
Prije svega treba naglasiti da su bh. reprezentativci i stručni štab na čelu sa Safetom Sušićem napravili historijski podvig samim plasmanom. Naciji su donijeli toliko radosti, ponosa, slavlja... Za to zaslužuju "palac gore". Ipak, stiče se dojam da se u Brazilu moglo napraviti nešto više. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da su Zmajevi, u odnose na ostale, bili u grupi koja se mogla proći.
No, iz dva okršaja BiH na kontu ima 0 bodova. Da li su Spahić i saigrači protiv Nigerije bili opterećeni saznanjem da im poraz znači oproštaj od Mundijala? Da li je bila pogrešna taktika? Da li su klimatski uslovi utjecali na igru? Jesu li očekivanja javnosti bila previsoka? Da li su glavni igrači odigrali ispod nivoa?... Sve su to pitanja koja su direktno utjecale na rezultat.
Papetovi izabranici su do 30.minute, kada su primili pogodak, igrali dobro. Imali su šanse za pogodak, a mogli su imati i vodstvo da pomoćni sudija nije oštetiio naš državni tim kada je poništio čist pogodak zbog navodnog ofsajda, koji nije postojao. Bh. reprezentativci su prvih pola sata igrali kompaktno, kontrolisali su loptu. Posljednjih 15 minuta prvog poluvremena započeo je pad trke u sredini terena koji je eskalirao u nastavku. Iako su Zmajevi pokušavali postići pogodak, nisu uspjeli.
Loše prvo poluvrijeme odigrao je Emir Spahić. Da li je bio u pitanju snižen nivo forme ili nedostatak svježine, ne znamo. Kapiten je imao loše izdanje koje je nastavio greškama i u drugom poluvremenu, ali je to prošlo nekažnjeno. Često podbaci u presudnim utakmicama.
Također, potvrdio se nedostatak svježine pojedinih reprezentativaca koji plaćaju danak iscrpljujućih klupskih sezona. Odrazilo se to na njihov učinak. To se posebno odnosi na Edina Džeko koji nije postigao niti jedan pogodak (osim poništenog), a izostanak njegovog doprinosa u reprezentaciji je pretežak hendikep.
Nije bilo dovoljno trke kod Papetovih izabranika
O taktici protiv Nigerije može se puno toga prigovoriti selektoru Sušiću. Superorlovi nisu Litvanija ili Latvija (uz veliko uvažavanje ovih reprezentacija), nego aktuelni prvak Afrike. Selekcija koja puno trči,a naši nisu imali odgovor na takav scenarij. Posljednja linija bila je previsoko postavljena što je omogućavalo Emenikeu, Musi i ostalima da prave velike probleme posljednjem bedemu iz kontri.
Tako smo i kažnjeni u 30. minuti kada je upravo Emenike ,uz prekršaj nad nesigurnim Spahićem, probio desnu stranu. Koji je uzrok pada i fizička nespremnost je pitanje koje se može postaviti stručnom štabu.
Temeljno je pitanje zašto igrači nisu više mogli trčati u posljednjih 15 minuta. Ipak, nejasno je kako se mogao desiti taktički raspad sistema igre? Osnovne trkačke postavke trebale bi funkcionisati neovisno od nivoa trke. Je li to došlo zbog slabije forme važnih igrača, jesu li izgorjeli u prevelikoj želji da ostvare pobjedu ili je letvica očekivanja javnosti i reprezentacije bila previsoka?
Jasnije odgovore imat ćemo nakon Irana. Treba biti realan, niti jedan trener, pogotovo nakon pobjeda, neće revolucionizirati ekipu kojoj vjeruje. Sušić je nakon kvalifikacija, gdje je pobjeđivao, to uradio.
Nejasne su bile i izmjene, naročito kada je solidnog Hajrovića zamijenio, a na terenu ostavio povrijeđenog Lulića čije je mjesto od početka mogao zauzeti Kolašinac. To jednostavno nije bilo dobro, ne treba uljepšavati stvarnost.
Učešće na SP-u je ogroman uspjeh
No, kada se podvuče crta ne možemo biti nezadovoljni. Veliki je uspjeh odlazak u Brazil i promocija države. Prisjetimo se da je prije samo tri godine naš Savez bio suspendovan, da se nije znalo hoće li klubovi igrati evropske utakmice, a reprezentacija kvalifikacije. BiH zastavu su vidjele milijarde gledatelja širom svijeta, neki vjerovatno po prvi put.
Naša zemlja je po broju stanovnika pretposljednja od svih učesnika Mundijala. Samo Urugvaj ima manje. Bili smo debitant na ovom SP-u, a 77. reprezentacija koja je ikada učestvovala.
Dječaci iz brazilskih favela uživali su družeći se sa bh. reprezentativcima. Promovisana je država i na pripremama u SAD-a. Sve su to druge strane ove lijepe priče koja je mogla završiti na drugačiji način. Nije sramota biti eliminisan sa Mundijala.
Kolijevka nogometa Engleska oprašta se nakon dva kola od SP-a. Također, i Španija, aktuelni svjetski prvak ide kući. Pridružit će im se još jedan bivši planetarni šampion Urugvaj ili Italija. Odlučit će međusobnim okršajem.
Za kraj, bilo bi lijepo pobijediti Iran i ostvariti prvu pobjedu na Mundijalu. Vjerujemo da se to može. O ostalome treba razmišljati nakon povratka sa prvenstva.
Misimović predstavljen kao novi tehnički direktor FK Borac: Vratio sam se kući
