Labud slomljenog krila: Michu se dirljivim pismom oprostio od fudbala u 31. godini
Suštinska sličnost svakog dječaka kojem je prva ljubav u životu fudbal jeste u tome što sanjaju o trenutku kada će zamišljene majstorije demonstrirati pred najmanje tridesetak hiljada ljudi, na tlu nekog eminentnog stadiona. San je dječačke igre na ulici – gdje se time-out, vrijeme za predah, odvija samo u trenucima kada neki bezobzirni vozač prođe automobilom – zamijeniti zelenim tepihom pod sjajnim reflektorima, gdje decibele ne stvara auspuh vozila, već navijačke grupe hiljada navijača.
Nažalost, mnogima sve ostane upravo tamo gdje je zaživjelo, u dječačkim snovima. Tek kasnije, u svojim tridesetim godinama, čovjek se prisjeti lijepih trenutaka mašte, pa svome djetetu, koje se bori s primanjem lopte, govori kako je imao zavidne tehničke sposobnosti, ali "ne bi sudbine" za nešto veće. Obično su te priče karakteristične za vječite sanjare, a prepričavaju se toliko puta da je "i ptice znaju".
Michu je svoje snove ispunio. Težim putem. Ali, istom onom brzinom kojom se iznenada proširio glas o "najvećem labudu među labudovima" dok je igrao za Swansea, tako se i ugasila njegova karijera kojoj je presudila povreda zgloba.
Čovjek čiji uspon može biti motiv svakom mladom fudbaleru, nakon mnogo borbe sa povredom zgloba desne noge, morao je napustiti profesionalni fudbal u 31. godini života.
Michu je rođen prvog dana proljeća, 21. marta 1986. godine, u gusto naseljenom španskom Oviedu, gdje je i započeo karijeru. Za Oviedo je skupio više od 100 nastupa u trećem i četvrtom rangu španske lige. Nije imao sreću da s klubom iz rodnog grada zaigra u Primeri, jer je u vrijeme njegovog prelaska u seniore klub već bio u silaznoj putanji. Svjestan lošeg stanja u klubu, odlučuje upisati fakultet za menadžment, ali ne napušta fudbal. Završio je prvu godinu studija, a tadašnji cilj mu je bio da nekada kasnije nastavi sa započetim.
Njegov sljedeći klub bila je Celta Vigo, u koju prelazi u ljeto 2007. godine. Međutim, tamo je prvu sezonu proveo u drugom timu, da bi naredne tri igrao za prvi tim, koji je nastupao u drugoj ligi. Vrijeme provedeno u Celti Michu opisuje kao izuzetno teško, jer je većinu vremena provodio na klupi i malo je ko vjerovao u njega.
Nakon što je Rayo Vallecano, u sezoni 2011/12., prešao u Primera ligu (danas La Ligu), ovaj ofanzivni veznjak prelazi u njihove redove. Tada već dolaze velike utakmice i momak koji je do dvadeset pete godine igrao po drugoj i trećoj ligi Španije počinje igrati protiv zvijezda Barcelone i Real Madrida, te u debitantskoj sezoni u najvećem rangu postiže petnaest pogodaka, čime privlači pažnju Michaela Laudrupa, tadašnjeg trenera na klupi Swanseaja.
Za svega dva miliona funti na ljeto 2012. godine prelazi na Otok i tamo postaje svjetska senzacija, nakon što već u prvom dijelu sezone postiže četrnaest golova u svim takmičenjima, a sezonu je okončao s osvojenim Capital One kupom, prvim većim trofejom u historiji Swanseaja. Trofejom koji je Labudove odveo u Evropsku ligu.
Posebno će ostati upamćeni golovi protiv Arsenala kada je dva puta zatresao mrežu Topnika na Emiratesu, a Swansea slavio sa 2:0, kao i kada je u polufinalu Capital One Cupa na Stamford Bridgeu postigao gol u pobjedi nad Chelseajem (2:0). Njegovo ime odzvanjalo je i na Old Traffordu kada je postigao gol u remiju (1:1) protiv Manchester Uniteda.
Nagrada za 22 golova u 43 nastupa u svim takmičenjima tokom prve sezone na Otoku i poprilično dobrog otvaranja sezone 2013/14. bio je poziv u reprezentaciju Španije. Rame uz rame sa Ramosom, Piqueom, Fabregasom, Silvom, Xavijem i ostalim zvijezdama, 11. oktobra 2013. godine zaigrao je u prvoj postavi u pobjedi protiv Bjelorusije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
Umjesto da to bude pečat koji kaže da će na vrhunskom nivou trajati dugo, zapravo je taj nastup bio vrhunac njegove karijere, jer se nedugo kasnije povrijedio.
Za Swansea će od novembra do kraja sezone odigrati još samo sedam utakmica. Potom će preći u Napoli kao posuđeni igrač u namjeri da oživi karijeru, ali tamo će u cijeloj sezoni skupiti samo sedam nastupa, a ponovo je povreda istog zgloba bila kobna.
Zatim je u sezoni 2015/16. prešao u španski amaterski klub Langreo, a onda je u minuloj sezoni vratio tamo gdje je sve počelo - u Real Oviedo u drugu špansku ligu. Upisao je 21 nastup u ligi, ali je ovog ljeta shvatio da od povratka na veliki nivo nema ništa. Zapravo, da od profesnionalnog fudbala više nema ništa.
Thanks for the memories ⚽️ pic.twitter.com/ml6NtdFwvw
— Michu (@Michuoviedo) July 25, 2017
"Dragi fudbale, prema ljekarskim izvještajima, sadašnja situacija mog desnog zgloba je došla do tačke koja me danas tjera da ti kažem zbogom kao profesionalni fudbaler.
Iako ti svoje zbogom govorim sa mnogo tuge, znam da ćemo uvijek biti ujedinjeni. Hvala ti iz dna mog srca za sve magične trenutke koje si mi dao sve ovo vrijeme. Osjećam se privilegirano što sam ispunio san koji je mnogo nas dijelilo od djetinjstva. San o tome da postanem profesionalni igrač u ovom sportu.
Zbog tebe, javnost mi je dala neprocjenjivu privrženost koju nikada neću moći vratiti. U suštini, ne mislim da sam uradio išta da to zaslužim.
Dopustio si mi da idem u Vigo i igram za Celtu, u Madrid i igram za Rayo Vallecano, u Vels da igram za Swansea, u Italiju da igram za Napoli i u La Feigueru da igram za Union Popular de Langreo. Čak si mi dopustio i da prezentujem svoju zemlju noseći dres državnog tima, kada sam dijelio svlačionicu sa kolegama koji su bili šampioni svijeta. Zahvala ide tebi i zbog toga što sam posjetio mnoge prelijepe zemlje i gradove, ali sam posebno zahvalan ljudima koje sam sreo uz tvoju pomoć, koje ću čuvati u mom srcu tokom cijelog života.
Želim posebno spomenuti Real Oviedo pošto me ovaj klub naučio svemu onome što sam radio na terenu. Posebno se zahvaljujem svim navijačima širom svijeta. Bez njih, ne bih bio sretan tokom ovog putovanja. Svaka ohrabrujuća riječ mi je pomogla da krenem naprijed kada bi neki drugi odustali.
Prije nego zaključim, želio bih ti reći da sebe smatram skromnim dečkom zahvaljujući odgoju koji sam dobio od porodice i da sam uvijek pokušavao davati sve od sebe za klubove u koje si me vodio. Sa cijelim srcem se izvinjavam ako sam u nekom trenutku svojim postupcima možda razočarao bilo koga od tvojih navijača koji te vole ludo kao i ja.
Beskrajno hvala tebi, moj prijatelju, uvijek ću ti biti dužan. Uvijek tvoj", napisao je Michu u dirljivom pismu.
Život nekada piše bajke, a nakada nas uči da se pomirimo s tim da sve ima kraj. Nekada mnogo prije nego smo očekivali... Michu to najbolje zna. I sasvim spremno, stoički prihvata.
