Barbarez je rođen u Mostaru 17. septembra 1971. godine, a nogomet je počeo trenirati u Veležu.
U prvi tim Rođenih je iz juniora prešao 1989. godine i igrao je sve do 1992. godine kada odlazi u Hannover i tu počinje bogatu karijeru u Njemačkoj.
Nakon samo jedne sezone odlazi u Union Berlin gdje je u 89 utakmica zabio 46 golova, te mu je to bila karta za Hansu Rostock gdje je konačno zaigrao u Bundesligi.
Za Hansu je igrao dvije sezone, a potom još dvije u Borussiji Dortmund.
Nakon što nije dobio pravu priliku za igru u redovima Milionera 2000. godine odlazi u HSV i postaje legenda tog kluba. Već u prvoj sezoni je bio najbolji strijelac Bundeslige sa 22 gola, a u šest sezona zabio je ukupno 71 gol u 203 utakmice.
Sa 35 godina je potpisao za Bayer Leverkusen i bio je standardan igrač Apotekara dvije sezone nakon čega je završio karijeru.
Ipak, svim Bosancima i Hercegovcima u sjećanju će zauvijek ostati njegovi nastupi u dresu reprezentacije.
Barbarez je na debi u dresu sa državnim grbom zbog političke situacije neposredno nakon rata debitovao tek 1998. godine i u 47 utakmica je postigao 17 golova.
Najupečatljiviji momenat njegove reprezentativne karijere se, bez ikakve sumnje, desio 12. oktobra 2005. godine u Beogradu kada su navijači Srbije i Crne Gore vršili pravi teror na tribinama nad našim navijačima, a Barbarez je od grčkog sudije Kyrosa Vassarasa tražio da se meč prekine.
Barbarez je od 2001. godine nosio kapitensku traku selekcije BiH, krasila ga je velika borbenost i bilo mu je svejedno na kojoj poziciji igra, te je zbog toga i bio i ostao omiljeni bh. nogometaš. Pod vodstvom Blaža Sliškovića je, iako napadač po vokaciji, igrao bez pogovora posljednjeg čovjeka odbrane a sve kako bi pomogao našoj selekciji da ostvari što bolje rezultate.
Postao je nogometni trener 2011. godine, no iako ima veliku podršku bosanskohercegovačke javnosti, nikada nije dobio priliku postati selektor Zmajeva.
Nova FIFA rang lista: Zmajeve prestigli Crnogorci, ali smo ostali na istom mjestu
