Legendarni Purke iz Leotara: Trebao sam 2003. preći u Želju i zaigrati za reprezentaciju BiH
Stojanović, koji je nedavno napunio 42 godine, i dalje igra aktivno nogomet u petoj ligi Srbije za ekipu Hajduk sa Liona, a u velikom razgovoru za Telegraf govorio je o bogatoj karijeri, periodu u Trebinju, ponudi Željezničara i mogućnosti nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Stojanović je opisao kako je došlo do njegovog dolaska u Leotar na posudbu iz Crvene zvezde.
"Godinu prije toga sam igrao u Jedinstvu sa Uba, a Leotar je u Premijer ligu uveo Miodrag Profa Radanović. Tada se pojavila priča da dođemo Boban Stojanović, Dejan Musović i ja, sve igrači koji su bili u Jedinstvu, a kada je Mile Jovin posle preuzeo tim on me je i povukao dole. Leotar je tada imao cilj da ne bude među šest ekipa koje ispadaju iz lige. Uopšte nam nije bilo predstavljeno da dolazimo i jurimo visok plasman. Ja, iskreno, nisam znao ni gdje idem. Kada su me zvali iz Zvezde i rekli da idem za Trebinje, nisam znao kakva je situacija. Prva sezona zajedničke lige, malo poslije rata, nije baš bila naivna situacija... šest srpskih, šest muslimanskih i šest hrvatskih klubova igraju ligu. Utakmice su bile jako teške, dosta dobrih igrača je tada igralo, a u međuvremenu su napravili vrhunske karijere", kaže Purke i nastavlja:
"U Leotaru se tako poklopilo da smo mi od prve utakmice krenuli da igramo fudbal i da uživamo. Namjestio se tako jedan sklop igrača da smo na svakim pozicijama bili dobri. Čak i kada smo na polusezoni bili jesenji prvaci, niko nije razmišljao o tituli. Imali smo neku nadu da bi mogli, ali niko to nije spominjao pored takvih ekipa kao što su bili Željo, Široki, Sarajevo, Zrinjski sa Lukom Modrićem. Pazite, Željo je imao strašnu ekipu te godine. Nijednom ga nismo dobili, a osvojili smo titulu. Poklopile su se neke stvari, dobijali smo male utakmice, dok su oni kiksali tu. To nam je i donijelo titulu i mislim da smo je zasluženo osvojili", rekao je Stojanović koji je odigrao sezonu života.
Postigao je 22 gola u 23 utakmice, a zanimljiva je i priča zašto je odigrao samo toliko mečeva od mogućih 38.
"Imao sam upalu pluća, baš kada smo na zimskim pripremama igrali prijateljsku utakmicu sa Zvezdom. Sjećam se ružnog vremena, pada je kiša. Tad je Zvezda bila na pripremama dole, ja se prehladim, dobijem upalu pluća i nisam trenirao desetak dana. Onda sam radio neke preglede gdje su oni meni navodno konstatovali da imam tuberkolozu i da ne bih smio igrati. Neke priče postoje da je to bilo malo namješteno iz saveza. Već je bila polusezona, trebalo je drugi dio da krene, a ja sam stvarno dobro igrao. E, sad, to su bile priče. Radio sam kontrole na VMA i drugdje, ali sam bio odstranjen iz tima. Nisam igrao nekih 17 mečeva na proljeće, ali je Leotar i bez mene imao dobru ekipu. Izdržali su i igrali fenomenalno, dok sam ja nekih četiri, pet kola pred kraj dobio dozvolu da mogu da igram i da sam ustvari imao samo upalu pluća i da nije bilo veze sa tuberkolozom. Već na prvom meču u Širokom sam dao gol, Žepču četiri kod kuće, poslije i onaj za titulu u posljednjem kolu. Osvojili smo titulu, kup nam je malo izmakao, ali opet smo i tu igrali finale", prisjetio se Stojanović epizode iz Leotara kojem je u posljednjem kolu tada 23-godišnjak pogotkom iz penala donio pobjedu nad Rudarom 2:1 i titulu prvaka Bosne i Hercegovine u prvom prvenstvu na teritoriji cijele države.
Stojanović je potom trebao preći u Željezničar, no Crvena zvezda mu to nije dozvolila.
"Na kraju sezone, kada smo osvojili titulu, ja sam imao ponudu da pređem u Želju i to je možda i bila neka priča na koju sam ja htio pristati jer sam imao želju da zaigram za Željezničar. I tamo kad smo igrali stvarno su nas navijači dočekali lijepo. Uvijek sam preferirao Želju, bio je gospodski klub i stvarno sam uživao da igram tamo. I ja kao igrač i mi kao klub smo dobijali ovacije čak i kada smo gubili tamo. Sjećam se tada da su me i sa tribina zvali: 'Dođi, čekamo te!'. Imam baš lijepe uspomene sa Grbavice. I danas pratim rezultate i nekako mi je taj klub uvijek bio pri srcu što se tiče Bosne. Poštovao sam i Osima, jako kulturan čovjek i profesionalac. Uvijek se javio pred utakmicu normalno, iako je bio ime i imao karijeru. Sada iskreno kažem i ovo: da mi nismo te godine osvojili titulu, ne bi mi bilo krivo da je osvojio Željo. Klub koji je imao neki šmek, kod navijača nikad nisam osjetio neko vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Ljudi su samo bodrili i navijali za svoj klub, a poštovali druge, i ja sam zbog toga sa užitkom igrao na Grbavici", rekao je Purke koji je osim Želje želio preći i u Hajduk, no i to se izjalovilo.
Te 2003. godine je postojala i priča da bi Stojanović mogao zaigrati za reprezentaciju BiH. Purke je razjasnio da li su to bile samo glasine ili istina.
"Za BiH je postojala priča dok je selektor bio Blaž Slišković. Tada su Mulina, Kerkez i Milenković igrali za Bosnu i na njihovu inicijativu javila se ideja. Oni su se borili da se plasiraju na EP 2004. godine. Bio sam u Savezu, razgovarali smo, imao sam malo i problema što sam beogradsko dijete iz Kaluđerice. Pojavile su se priče "gdje će on da igra za Bosnu", ali ne toliko da sam ja zbog toga odustao. Trebalo je da se nađem na spisku, da bi na kraju ispao neki drugi problem, da sada ne pričam. Taj poziv na kraju nikad nije upućen, mada sam ja predao papire za državljanstvo. Trebalo je, čini mi se, da dobijem poziv meč prije duela s Danskom kada je BiH trebala pobjeda za odlazak na EP. Imao sam volju i želju", rekao je Stojanović, bez ikakve sumnje jedan od najboljih napadača koji su igrali u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
Veliko priznanje za bh. rukomet: Vesna Balvan i Tatjana Praštalo sude na Evropskom prvenstvu
Svijet nogometa nešto slično nikad nije vidio: Derbi za titulu gledali na ekranu zbog koncerta
