Ono što se činilo nezamislivim prije godinu dana se umalo realiziralo. Messi je, nezadovoljan time što je tadašnji predsjednik Barcelone Josep Maria Bartomeu protiv njegove volje iz kluba otjerao Luisa Suareza najavio odlazak iz kluba.
U augustu 2020. je odlučio iskoristiti klauzulu prema kojoj je mogao besplatno napustiti klub i postati slobodan igrač, no situacija se uskoro nakon dugih pregovora smirila i Messi je krenuo u novu sezonu kao kapiten Barcelone. Ispostavit će se i posljednju.
Godinu dana nakon tog "incidenta" desio se konačni razlaz. Ovaj put krivica je bila obostrana. Klub je prethodnih godina vukao krive poteze, dovodio igrače za basnoslovne iznose i davao im ogromne plate, te sada kada je Messi postao slobodan igrač od 1. jula nije mogao prema strogim pravilima La Lige preći "salary cap". Da se pametnije novac trošio, bilo bi ga za Messija.
Messijeva krivica leži u tome što je želio otići iz kluba prošle godine u kojoj je koronavirus izazvao veliku finansijsku krizu. Klubovi su išli u sve veće dugove, a Messi čak ni dolaskom novog predsjednika Joana Laporte sa kojim ima odnos otac-sin nije želio odmah produžiti ugovor. Da ga je produžio za manje novca, ne bismo ni došli u ovu situaciju. Sada, kada je pristao i na duplo manju platu od one koju je imao, prema pravilima ne može potpisati ugovor.
Na kraju se desilo nemoguće: velika ljubav Messija i Barcelone je došla do samog kraja. Pravo pitanje je - šta ostane poslije velike ljubavi? Tuga?
Da, milioni navijača Barce će tugovati godinama. I Messi će, da se ne lažemo. Barcelona mu je drugi dom. Barcelona mu je, nećemo pretjerati ako kažemo, spasila život. Malom, neuhranjenom dječaku je pružila šansu da obezbijedi egzistenciju i dotakne neslućene visine.
O tome šta je Messi uradio za Barcelonu je suvišno govoriti. Kao što su se nekada nogometni transferi poredili sa "prije Bosmana" i "poslije Bosmana", geopolitička situacija u svijetu sa "prije 11. septembra" i "poslije 11. septembra", tako se nekada historija Barcelone poredila sa "prije Cruyffa" i "poslije Cruyffa". A sada će se govoriti o tome kako je bilo "prije Messija" i "poslije Messija". A kada možete marginalizovati ličnost poput Cruyffa, jasno je o kakvoj se pojavi radi.
Messi je svoju zlatnu generaciju Barcelone napravio jednom od najboljih, ako ne i najboljom ekipom koja je ikada igrala nogomet.
"Suhi" brojevi nekada znače mnogo, a nekada ne znače ništa. 778 nastupa. 672 pogodaka. 305 asistencija. 34 trofeja. 10 titula prvaka Španije. 4 Lige prvaka. Da se naježiš.
No, nisu brojke te koje Messija čine velikim u očima navijača Barcelone i svih onih koji nogomet gledaju očima punih ljubavi. Messi je samo svojom pojavom na terenu tjerao strah u kosti protivnika. Nešto što je polazilo za rukom samo dvojici nogometaša prije njega. Diegu Maradoni i Ronaldu, onom "originalnom".
Messi je znao nezainteresirano prehodati 90 minuta na terenu, uzeti loptu na centru dok sudija uzima pištaljku da bi svirao kraj, napraviti magiju i donijeti pobjedu nekim genijalnim potezom. Kad je bilo najteže, Barcelona se uvijek mogla osloniti na njega.
Vratimo se na trenutak na cifru od 672 gola. Rekli bi mnogi - sebičnjak je svaku loptu koju je dobio morao šutirati. Rekli bi tako samo oni koji nisu imali sreću gledati Messija. Nebrojeno puta je prepuštao penale saigračima kako bi im podigao samopouzdanje. Čak je išao toliko daleko da je znao penal izvesti na način da doda saigraču. Koliko igrača znate da bi to učinilo? Cristiano? Zlatan? Da, sigurno...
Messijevu eru u Barceloni pamtit ćemo po trofejima, potezima i golovima zbog kojih je Argentinac i osvojio šest Zlatnih lopti. Messijevu eru u Barceloni pamtit ćemo po tiki-taki, po terenskoj dominaciji koja nikada prije nije viđena, a teško da će ikad više i biti.
Messijevu eru pamtit ćemo po nogometu onakvom kakvim ga zamišljaju svi klinci koji počnu šutirati loptu iza zgrade - jedan dribling, drugi dribling, dupli pas, izbacivanje golmana jednim potezom kuka, zaobilaženje njega nemoćnog na podu i pospremanje lopte u prazan gol. Visoko podignute ruke ka nebu i usklik "Messi!".
Gdje će Messi otići nije ni važno. PSG, Manchester City, američki MLS... gdje god ode bit će najbolji igrač te lige. Ali će ga biti čudno gledati u dresu koji nije crveno-plavi.
