Nogomet
232

Lovrenova životna priča: U starom Yugi bježali smo u Zenicu od ubica, bilo je strašno

Piše: N. K.
Foto: EPA
Foto: EPA
Televizijski kanal engleskog velikana Liverpoola prikazao je sinoć dokumentarni film o hrvatskom reprezentativcu Dejanu Lovrenu u kojem je on, potaknut trenutnom izbjegličkom krizom, ispričao detalje koje pamti iz svog ratnog djetinjstva.

"Rekao bih da smo moja porodica i ja imali sreće. Moj djed je radio u Njemačkoj i imao je papire pa smo svi mogli doći kod njega. Da nismo, ne znam šta bismo. Ko zna, možda bismo i ja i moji roditelji danas bili pod zemljom", uvjeren je Lovren.

Fudbaler je rođen u maju 1989. godine pa je bio premalen da bi se sjećao previše detalja. Imao je samo tri godine kada su se u Yugi prebacili iz sela Kraljeva Sutjeska u Zenicu.

"Zenica je više nastradala jer je veći grad, ali najstrašnije stvari događale su se na selima. Brat mog tetka ubijen je ispred njegove kuće. Zaklali su ga nožem. Nikad o tome nisam razgovarao s tetkom, nisam se usudio pitati ga o tome. Taj rat se samo odjedanput dogodio. Preko noći. Ratuju tri strane, a svako je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kad bih čuo zvuk sirena, mislio da će taj čas bomba pasti na nas, da će se nešto grozno dogoditi", sjeća se Lovren.

Nakon jednog bombardiranja, kad je zajedno s njim strahovala u podrumu, Dejanova majka odvela je porodicu u Njemačku. Kad je imao deset godina Nijemci su zamolili porodicu Lovren da napusti državu pa su otišli u Karlovac.

"U početku su mi se druga djeca rugala zbog njemačkog naglaska, ali zato sam na fudbalskom terenu bio glavni. Roditelji su se mučili kako platiti račune. Jedanput su čak i prodali moje klizaljke za sitan novac da bi preživjeli do sljedeće plate. U međuvremenu, mene je zanimao samo fudbal. Kad mi je bilo 14 godina, na vlastitu inicijativu otišao sam u Dinamo i ostao", priča današnja zvijezda Liverpoola te dodaje:

"Ne znam hoće li moja djeca ikada razumijeti šta sam ja sve prošao, oni žive u potpuno drukčijem svijetu. Ponekad, kad mi kćerka traži da joj kupim igračku, kažem 'nemam novca'. Zašto? Zato što djeca moraju razumijeti da ništa u životu ne dolazi lako. Jednostavno mora shvatiti da joj nije potrebno 20 igračaka, da može biti jednako sretna i s jednom ili dvije", istakao je Lovren.