Analiza / Löw se prilagodio Italiji, Conte zatvorio Kroosa, drama pokazala da su se rano sastali
Gledali smo divovsku i rovovsku borbu dvije velike reprezentacije i nadmetanje dva vrhunska stručnjaka Antonija Contea i Joachima Löwa, koji su se, bez ikakve sumnje, pokazali kao najbolji stručnjaci ovog Eura.
Joachim Löw odlučio se za ovaj meč pretumbati postavku i umjesto do sada standardnog 4-2-3-1 sistema okrenuo se igri sa trojici igrača u zadnjoj liniji. Hummelsu i Boatengu u zadnjoj liniji pridružio se Howedes, Kimmich i Hector su igrali po boku, trougao u sredini činili su Khedira, Kroos i Özil, dok su naprijed bili Gomez i Muller.
Sa druge strane, Antonio Conte držao se svog uobičajenog 3-5-2 sistema i ekipe koja je iznijela najveći teret na dosadašnjem turniru, s tim da je imao problema ko će u sredini igrati uz Parola i Giacherrinija. De Rossi je bio povrijeđen, Motta je bio suspendovan zbog parnih kartona, pa je umjesto njih priliku dobio član Juventusa Sturaro.
Prilagođavanje Löwa na defanzivni sistem Italijana
Italijanski 5-3-2 defanzivni sistem funkcionisao je perfektno na ovom turniru. Zatvaranje sredine i prostora oko lopte bili su perfektni od strane Italijana i Joachim Löw odlučio je postaviti asimetričnu 3-4-1-2 postavku u posjedu. Glavni cilj bio je stvoriti višak iz prve faze, gdje su Nijemci željeli da dobiju tri štopera naspram dva napadača Italije kako bi uvijek imali jednog slobodnog igrača koji bi mogao da krene u sredinu, stvori višak i natjera Italijanski blok na preslaganje.
Vidimo (fotografija broj 1) kako tri štopera Njemačke nadjačavaju dva napadača Italije, koji gledaju kako da zatvore sredinu i Kroosa. Ovo daje priliku Howedesu i Hummelsu, koji se pomjeraju u širinu da iskoriste prazan prostor koji ispred sebe imaju i krenu sa loptom u sredinu.
Italijani sa svoja dva napadača i tri vezna iza njih sjajno zatvaraju centralne dijelove terena, i to je nešto što je Löw znao i prihvatio je tu igru. Plan Nijemaca je uglavnom bio sklanjanje lopti iz sredine i pokušavanje da se protivnik probije po bokovima gdje bi uslijedio centaršut na Gomeza.
Prava je šteta za Nijemce što je Khedira morao da izađe već nakon 15 minuta, jer je on bio igrač koji je stalnim ubacivanjem i pridodavanjem Kimmichu i Özilu bio igrač koji je stvarao višak protiv Chiellinia i De Sciglija na lijevoj strani italijanske odbrane. Schweinsteiger, koji je ušao umjesto njega jednostavno nije taj tip igrača i svakako se u ovim godinama ne može ponavljati kao vezni fudbaler Juventusa.
Vidimo (fotografija broj 2) situaciju gdje Boateng igra svoj prepoznatljivi, takozvani "laser" pas koji probija protivničke linije, ka bočnim pozicijama gdje je Njemačka pomjerila četiri igrača u pokušaju da na tom dijelu terena stvori višak i probije italijansku odbranu.
Ne možemo reći da je ovo imalo vrhunski procenat uspješnosti, ali Löw jednostavno nije želeo odustati od toga jer je smatrao da će prije tu stvoriti šansu nego kroz sredinu i zato što nije želio da rizikuje gubitak lopte u sredini što bi Italijanima otvorilo kontranapad.
Defanzivna adaptacija Löwa koja je umirila posed Italijana
Italijanska igra iz zadnje linije jedna je od najvećih snaga ovog tima i uz pridodavanje veznih i bočnih igrača Ederu i Pelleu predstavlja najbitniju stavku u napadu Italijana i preduslov je za ostvarivanje kvalitetnog pozicionog napada.
Do sinoćnjeg meča, Italijani su prilično lako cirkulacijom lopte nalazili slobodnog jednog od trojice štopera, a s obzirom da sva trojica jako dobro znaju da organizuju igru, sva trojica su imala dozvolu za to.
Međutim, na ovom meču, Nijemci su to jako dobro zatvorili gdje su defanzivno bili pozicionirani u 5-2-3 sistemu (nakon 70. minuta je Löw promijenio u 532 radi bolje kontrole prostora ispred odbrane) kako bi Italijani teže pronalazili slobodnog igrača u prvoj fazi.
Vidimo (fotografija broj 3) kako je Njemačka praktikovala svoju "čovjek na čovjeka" odbranu u sistemu 5-2-3. Lopta je došla do Chiellinija i Muller kreće na njega. dok Gomez stoji kod Bonuccija. Özil je najprije markirao Barzaglija, ali s obzirom da je lopta otišla na drugu stranu spušta se bliže Kroosu da ga zatvori pošto ovaj izlazi na Parola. Kimmich kreće na De Sciglija, a Schweinsteiger prati utrčavanja Giacherrinija, s obzirom da vezni igrači Italije često imaju običaj da se pridodaju napadačima i tako stvaraju višak, a ovim je to onemogućeno.
Howedes i Boateng markiraju napadače, Hummels im dolazi u pomoć, a isto tako može i preuzeti Sturara ako bude potrebe, dok Hector na drugoj strani kontroliše ubacivanja Florenzija.
Ovo je odbrana kojom je Njemačka prilično limitirala Italijane, ali je Italija u pojedinim situacijama dobrim sakrivanjem napada i promjenama ipak uspijevala da stvori dobre uslove za stvaranje prilike.
Italija ponovo fantastična u fazi odbrane
Kako i dolikuje Italijanima, uvijek smo ih vezivali za vrhunsku igru bez lopte. Antonio Conte i njegova Italija su pravi reprezent toga i ono što tokom sezone imamo prilike da gledamo kod Cholo Simeonea i njegovog Atletica, na ovom Evropskom prvenstvu pružali su nam Conteovi izabranici.
Glavna tačka Italijasnkog plana u odbrani bila je limitirati Tonija Kroosa. Metronom Reala i njemačke reprezentacije ključni je faktor u posjedu prvaka svijeta, pa ukoliko uspijete njega da zaustavite, značajno ćete usporiti protok lopte Nijemcima.
Vidimo (fotografija broj 4) kako su ga napadači potpomognuti pokrivanjem veznim igračima zaustavili. Ovdje Boateng ima loptu i Pelle ga napada tako što svojom pozicijom tijela zatvara liniju dodavanja ka Kroosu. Eder se spušta dijagonalno u odnosu na Pellea, pokriva ga i također dolazi blizu Kroosa kako bi ga preuzeo. Vezna trojka iza njih pokriva prostor i pas opcije kroz sredinu ukoliko lopta eventualno dođe do Kroosa.
Ovdje (fotografija broj 5) smo u prilici da vidimo fantastičnu defanzivnu geometriju i postavku Italijana. Svi igrači u blizini lopte su u konekciji sa svojim saigračem koji je pored njih i kroz stvaranje trouglova potpuno se zatvara protok lopte i prostor oko nje.
Howedes ovdje ima loptu, ali jednostavno nema slobodnu opciju. Özil je zatvoren u trouglu, De Sciglio preuzima Kimmicha, Pelle markira Khediru, a vidimo kako Parolo odlično pokriva saigrača Giacherrinija. Sturaro se pomiče ka lopti da pokrije Parola, Eder se također pomjera iza lopte, a vidimo Barzaglija i Florenzija kako kontrolišu dalju stranu.
Zaista fantastična igra Italije bez lopte zbog čega možemo reći da je ovo jedna od najboljih defanzivnih ekipa koje smo gledali godinama unazad.
Italija se drži svog plana u posjedu
Kao i u dosadašnjim mečevima, Italija je u posjedu prikazala ono što smo već do sada vidjeli. Svoj 3-5-2 sistem oni u momentima posjeda lopte pretvaraju uglavnom u 3-2-5 gdje se oba bočna igrača, De Sciglio i Florenzi, kao i Giacherrini ili Sturaro, priključuju dvojici napadača i tako pokušavaju da brojčano nadjačaju defanzivnu liniju protivnika.
Upravo zbog toga, Löw je postavio pet igrača u posljednjoj liniji kako bi spriječio da njegova defanzivna linija bude brojčano nadjačana. I zaista, Italija je imala mnogo problema u svojoj namjeri da na svoj prepoznatljiv način kreira šansu, ali uprkos tome, dešavale su se situacije kada bi sebi uspjeli da iskreiraju prostor:
Ovdje (fotografija broj 6) vidimo grešku kod preuzimanja u Njemačkoj odbrani koju je Italija mogla da iskoristi. Giacherrini se izvukao na bok i po prijemu lopte odigrao pas na Edera. Eder se ovdje nalazio u Boatengovoj zoni i umjesto da Boateng bude taj koji će izaći na Edera kako bi Hummels kontrolisao utrčavanje Sturara, on se postavlja preduboko što tjera Hummelsa da izađe na Edera. Ovim je utrčavanje Sturara postalo jako opasno i sada Italija na boku ima situaciju "2v1" protiv Hectora.
Italija je tokom čitavog turnira forsirala ovu kombinaciju i nemali broj puta je ovo uspijevalo. Ipak, zbog defanzivnog sistema Njemačke i prosto kvaliteta koji Nijemci posjeduju, na ovom meču je to prolazilo rjeđe nego obično, pa se Conte u drugom poluvremenu u pojedinim navratima odlučio i za pomjeranje u svojevsrstan 3-1-6 sistem gdje su oba vezna i oba bočna igrača pridodavana napadačima te je na taj način, sa šest igrača, Njemačka defanzivna linija bivala nadjačana.
Primjer i situacija gdje je Italija otvarala prostor i višak na bokovima vidimo na fotografiji broj 7. Svojevrstan 3-1-6 sistem gdje su oba vezna igrača i oba bočna igrača pridodati napadačima, te se blok Njemačke navlači na desnu stranu. To znači da Giacherrini i De Sciglio na drugoj strani imaju višak protiv Kimmicha, koji mora odlučiti koga će preuzeti. Barzagli odigrava do Parola, koji pogledom već osmatra situaciju na drugoj strani i odigrava prelijepu dijagonalu u prostor za De Sciglija i Italija dolazi u povoljnu situaciju.
Finale prije finala
Kao što rekosmo na početku, bio je ovo duel ekipa koje su najviše pokazale u dosadašnjem toku Eura. I dok je Njemačka, svjesna svoje veličine, dozirala snagu i u grupnoj fazi igrala koliko joj je trebalo da bi osigurala prvo mjesto u grupi, a onda pokazala svu svoju moć protiv Slovačke u osmini finala, Italija je, sa druge strane, pokazala koliko je velika.
Otpisana prije dolaska u Francusku, sa navodno nikad slabijim timom, ovoj ekipi se kao uspjeh smatrao i prolazak u nokaut fazu. Italija je od samog početka turnira izgledala moćno, organizovano, gdje je u svakom momentu i svakoj fazi igre znala šta želi i kako da to toga dođe. Ima jedna izreka koja kaže "nikad ne potcjenjuj srce šampiona" i zaista, Italija je još jednom pokazala koliko je velika i koliko je to moćna reprezentacija.
Prosto je šteta što ovaj meč nismo gledali u finalu, jer smo po svemu prikazanom trebali. Svima je jasno da su Italija i Njemačka prerano odmjerile snage i prerano se sastale, ali fudbal je takva igra. Prelijepa i surova.
