Mario Balotelli - zlatni dječak osuđen da upropasti svaku životnu priliku
"O Mariju Balotelliju bih mogao napisati knjigu od 200 stranica, ali to ne bi bila drama, nego komedija", rekao je Mourinho jedne prilike za ovog nogometaša uz dobro poznatu priču da je svih 15 minuta pauze na poluvremenu posvetio razgovoru s njim da ne dobije drugi žuti karton, što je on uradio odmah u prvoj minuti nastavka.
I zaista, o Mariju Balotelliju se može napisati knjiga ili napraviti film, posebno kad je u pitanju njegov život van terena koji ga je na kraju u potpunosti koštao karijere kakvu su od njega svi očekivali, prije svega italijanski treneri i tamošnja javnost.
Odrekao se svojih bioloških roditelja
Ovaj tamnoputi napadač rođen je 12. augusta 1990. godine u Palermu, njegovi roditelji bili su imigranti iz Gane, a kada je imao dvije godine preselio se u Lombardiju, tačnije u jedno okolno mjesto pored Brescije, grada u kojem trenutno živi i u kojem stavlja još jedan zarez na sve probleme koje je u karijeri napravio.
Sa samo dvije godine, tada Mario Barwuah, udomljen je u porodicu prezimena koje danas nosi kod Francesce i Silvije Balotelli jer njegovi biološki roditelji nisu mogli finansijski podnijeti medicinsku njegu koja mu je zbog slabog imuniteta bila potrebna. Na početku je vikendom boravio sa svojim pravim roditeljima, no vremenom se udaljio od njih i na kraju je trajno ostao s Balotellijima, što i jeste razlog zbog kojeg nosi ovo prezime. Kada je postao slavan, odbio je ponovo se vezati sa svojim biološkim roditeljima uz riječi da su njegovi pravi roditelji oni ljudi koji su ga odgojili i podigli.
Balotelli je s 18 godina dobio italijansko državljanstvo jer ranije po tamošnjem zakonu to nije bilo moguće, a odmah je poručio da se osjeća kao Italijan i da će sigurno igrati za njihovu reprezentaciju, ukoliko mu se ukaže prilika za to. S obzirom na to da je druge boje kože od ostalih Italijana, Balotelli je odmah na početku imao velike probleme s rasistima koji su ga svaku utakmicu vrijeđali, no uzdignute glave izašao je iz toga tvrdeći da je on dokaz kako tamnoputi Italijani ipak postoje.
"Imao bih manje problema da sam bijel, a iako bih na terenu bio identično neodgovoran, siguran sam da bi mi prije opraštali stvari koje radim. Italija nije rasistička zemlja, ali u njoj ima rasista", rekao je tada Balotelli.
Iako je većinom bio žrtva rasističkog vrijeđanja, Balotelli je 2014. godine kao član Liverpoola na svom Instagram profilu objavio fotografiju Super Marija, lika iz poznate videoigre, a u opisu je napisao: "Ne budi rasista, budi kao Mario, a on je vodoinstalater iz Italije kojeg su izmislili Japanci, govori engleski jezik, izgleda kao Meksikanac, skače poput crnca i krade novčiće kao Židov". Uslijedile su brojne kritike na njegov račun, a pod pritiskom javnosti na kraju je obrisao objavu i izvinio se svima, ali je poručio je da je njegova maćeha Židovka i da je to razlog da svi koji ga kritikuju nemaju osnova za to.
Odbijen u Barceloni, afirmisan u Interu
Što se tiče nogometne karijere, Balotellijev prvi klub bio je Lumezzane, a sa samo 15 godina uspio se izboriti za igranje u prvom timu. Ubrzo je bio na probi u Barceloni gdje nije zadovoljio tamošnje trenere, da bi ga 2007. godine u svoje redove potpisao milanski Inter, klub u kojem je postao profesionalni igrač. Balotelliju nije dugo trebalo da se javnosti predstavi kao jedan od najvećih nogometnih talenata na svijetu, no od početka ga je pratila negativna reputacija zbog njegovog ponašanja, što će i 13 godina nakon početka njegove karijere ostati ključni dio njegovog opisa.
U Interu je često ulazio u probleme s Robertom Mancinijem već u prvoj sezoni, dok kod Josea Mourinha nije imao toliko prostora jer ga je Portugalac zbog svake greške udaljio iz ekipe. Uz to, bio je jedan od najmlađih igrača u toj generaciji Intera koja je kasnije osvojila trostruku krunu, a 2010. godine odlučio je napustiti klub i karijeru nastaviti u Engleskoj gdje je potpisao ugovor sa Manchester Cityjem. Treba reći da se na kraju uspio posvađati i s navijačima Intera s obzirom na to da je tokom jedne emisije, ne znajući da ga kamera snima, obukao dres gradskog rivala Milana, kluba za kojeg je ranije govorio da je njegov navijač od malih nogu.
Njegov nogometni početak u Engleskoj bio je dobar, proglašen je za igrača utakmice u finalu FA kupa u kojem je City osvojio prvi trofej nakon 35 godina, a od UEFA-e je dobio nagradu za najboljeg mladog igrača u Evropi. Da u Engleskoj priča neće biti drugačija nego u Italiji, dokazao je veoma brzo jer je izazvao saobraćajnu nesreću nakon koje se bahato ponašao prema policiji. Kada ga je policajac pitao zašto ima 5.000 funti u kešu kod sebe, Balotelli je odgovorio: "Zato što sam bogat".
Why always me?
Uz toliku slavu, Balotelli je u potpunosti gubio kontrolu. Prvo su osvanule njegove fotografije s članovima italijanske mafije kada je bio u posjeti Napulju, sve češće je uzimao medijsku pažnju stvarima koje je radio van terena, umjesto na terenu, a da na terenu ne bi ostalo baš toliko prazno, pobrinuo se u oktobru 2011. godine kada je protiv Manchester Uniteda postigao pogodak, skinuo dres i pokazao majicu na kojoj je pisalo "Why always me?" (zašto uvijek ja). Dan prije toga, što je jako bitno napomenuti, zapalio je svoju kuću u Manchesteru jer je s prijateljima palio vatromet u WC-u. Te sezone imao je ukupno 11 suspenzija zbog crvenih kartona, a već tada je izgubio povjerenje Roberta Mancinija koji jednostavno više nije mogao trpiti njegove ispade.
Vrhunac reprezentativne karijere imao je 2012. godine kada je sjajnim igrama odveo Italiju do finala Evropskog prvenstva, no protiv moćne Španije on i njegovi saigrači nisu imali previše šansi na kraju su se morali zadovoljiti drugim mjestom. Epizodu u Manchester Cityju završio je 2013. godine, nakon čega je prešao u Milan u kojem je igrao zaista dobro, no već sljedeće ljeto prešao je u Liverpool i tu je počeo veliki pad u njegovoj karijeri.
Zbog povrede je propustio veliki dio sezone, spas je pokušao pronaći u francuskoj Nici gdje je opet znatno podigao svoju formu, no kasnije je ušao u svađu s Patricom Vierom i opet je napustio klub, opet kao glavni krivac za sve što se desilo. Otišao je u Marseille, tu se nije dugo zadržao, a kada su svi očekivali koji će biti njegov sljedeći klub, on je sve iznenadio i vratio se u rodni grad - Bresciju.
Brojni nogometni fanovi očekivali su da će Balotelli upravo na mjestu gdje je počela njegova priča vratiti formu koja ga je ranije krasila i zahvaljujući kojoj je bio prvi napadač Italije, no i u ovom klubu uspio se posvađati gotovo sa svima, posebno s predsjednikom koji je vjerovao u njega, ostati nedorečen na terenu i staviti još jedan zarez na dio karijere koji se odnosi na skandale, probleme i drugu stranu nogometa.
Balotelli ne samo da posljednjih dana nije dolazio na treninge Brescije, već se i javno prepucavao s trenerom i predsjednikom tvrdivši da je bolestan, a kada je došao u trening kamp kluba, zaštitar ga je doslovno otjerao ne dopustivši mu da priđe bliže terenu i saigračima, čime je vjerovatno stavljena tačka na njegov boravak u ovom klubu.
Na kraju svega, jasno je zbog čega priča Marija Balotellija zaista ima sav potreban materijal da jednog dana o tome bude napravljen film ili bude napisana knjiga, čak je svijetu poznat veliki broj njegovih humanitarnih akcija u kojima se dokazao kao veliki čovjek, no ono bitnije, a što se tiče nogometa i zelenog terena, vjerovatno će vječno ostati s velikim upitnikom iznad supertalentovanog igrača. Balotelli je 2010. godine bio najveći talenat u Evropi, danas je daleko od tog sjaja. Zašto uvijek on? Taj odgovor vjerovatno ni on ne zna.
Nevjerovatna statistika Salaha: Tokom slavlja gola dobio više žutih nego zbog faulova
U Sarajevu održan taekwondo turnir Bosnia Open G1/E1, uspješan nastup bh. takmičara
