Baždarević, iako nije dočekan kao spasitelj i neko ko može znatno kvalitetnije obavljati selektorski posao od Safeta Sušića, relativno brzo uradio je niz stvari kojima je odagnao sumnju i pokazao da reprezentaciju može dići na viši nivo. Brzo je proširio kadar reprezentacije koji je u vrijeme Sušića brojčano izgledao kao da je riječ o rukometnoj ili košarkaškoj selekciji, a kasnije je i taktički krenuo kompleksnije slagati konture igre.
Problemi koje je imao bili su subjektivne, ali i objektivne prirode. U važnim velikim utakmicama, kao što je bio baraž protiv Republike Irske ili gostovanje u Briselu u ovom ciklusu, nepripremljenim eksperimentima znao je više iznenaditi svoje igrače, nego protivnika. S druge pak strane, treba biti realan pa reći da mu je prosječna igračka forma u prvoj godini mandata bila ispod nivoa, ali to nije njegova greška, već teret koji treba nositi.
Igra sa dva napadača izgleda logična
Iako su sasvim logična i pohvalna zagovaranja javnosti da reprezentacija igra sa samo jednim napadačem, kad znamo da su naš izbor Edin Džeko i Vedad Ibišević, u ovom momentu treba priznati da zbog forme njih dvojice i činjenice da obje presudne utakmice u kvalifikacijama, one protiv Grčke i Belgije, igramo na domaćem terenu, sistem 4-4-2 ne čini se loš. Džeko i Ibišević su u odličnoj formi, a ako čemu treba vjerovati, onda je to forma napadača.
Odabir igre sa dva napadača u našem slučaju donosi i još jednu prednost. Svaki put do sada taj izbor je značio udaljavanje Miralema Pjanića od prednje linije, te njegovo pozicioniranje bliže lopti u ranijim fazama napada. Trebat će vremena našim ljubiteljima fudbala da shvate da Miralem nije reinkarnacija Bake Sliškovića, niti Zvjezdana Misimovića, da on nije "desetka", već više treba da bude naša verzija Luke Modrića ili Tonija Kroosa, nego neki "paker iz osamdesetih". Ne treba ni povlačiti onaj izlizani citat da gol ne daje igrač, već igra.
Pjanić bliže zadnjoj liniji
Težnja je da svog najboljeg organizatora igre imaš duže na lopti, bliže njenim počecima, nego da ga se udaljava od zadnje linije i krije iza defanzivaca protivnika. Najbolje o tome svjedoči utakmicama u Briselu, gdje je Pjanić igrao najbliže Džeki, a time i daleko od lopte. Tad nam je protok lopte loš, a u manjku ideja šta uraditi s loptom gubi se i željeni raspored na terenu.
Opet, ne treba zaboraviti da nas igre sa dva napadača, obično sistem 4-4-2, koji najčešće koristimo, osuđuju da u utakmicama s Grčkom i Belgijom imamo igrača manje u sredini terena. Oba ta naša protivnika skoro uvijek igraju sa samo jednim klasičnim napadačem te najprostijom igrom brojeva imaju najčešće 5-4 ili u strogom centru terena 3-2 odnos sa našim igračima. To je za ozbiljnog protivnika te trenera koji zna posao, a takav bi trebao biti Roberto Martinez, velika prednost.
Više radnih zadataka za napadače, manje čekanja lopte
Sistemski igrač manje može se kompenzirati na više načina, a najbolje je povećanjem količine kretanja i zaduženja u svim segmentima igre za napadački dvojac. Više trke i pametnije pozicioniranje Džeke i Ibiševića, posebno u defanzivnoj fazi igre na koridorima između stopera i glavnih veznjaka, ili u fazi napada uvlačenje jednog ili čak obojice napadača u sredinu terena, te gradnju napada i kroz njih kao legitimnu pas opciju, što često gledamo baš kod Pjanićevog Juventusa, može biti odlično rješenje.
Vedad Ibišević i Edin Džeko dva su igrača koja su nemjerljivo zadužila naš fudbal, ali svojim profilima nisu toliko kompatibilni. Za uspješanu saradnju na najvišem nivou i jedan i drugi moraju povući dodatni napor, u protivnom bolje je igrati sa samo jednim napadačem.
Možda Bešića u zadnju liniju
Najviše nedoumica selektor ima u zadnjoj liniji koja skoro u svakoj utakmici izgleda drugačije. Pohvalno je da se na neki način rješilo pitanje Spahića, ali sad ostaje reizgradnja te prema mišljenju mnogih najosjetljivije jedinice u ekipi. Broj opcija i podjela uloga je ogroman, a intrigantno djeluje ideja vraćanja Bešića u zadnju liniju. U njegovom karakteru, ali i igračkim korijenima možda se krije novi šef odbrane. Moderan stoper mora gledati na teren kao vezni igrač, a on to sve ima.
Cijela galerija novih ili bar relativno novih likova daje neku novu snagu reprezentaciji. Iako je utakmica s Gibraltarom sve osim jake provjere, spajanje Gojka Cimirota s Pjanićam izgleda zanimljivo i možda dugoročno vrlo isplativo.
Rasplet utakmice Belgije i Grčke gurnuo nas je u poziciju da sami odlučujemo o svojoj sudbini te da čak možemo otići do prvog mjesta i direktnog plasmana na Svjetsko prvenstvo. Iako taj scenarij mnogima ne izgleda realno, ozbiljnim pristupom i učenjem na vlastitim greškama nije nedohvatljiv. Baždarević je do sada pokazao dovoljno elemenata da vjerujemo da je takvo nešto moguće.
Nogometni svijet ismijava Manchester City: Hit reakcije Crvene zvezde i San Marina
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
