Mesut Özil, odbačeni "njemački imigrant": Nakon novog "noža u leđa" konačna sloboda je u Turskoj

Gorčina ostaje, jer "profinjeni hram", što je Arsenal pod Wengerom godinama bio, urušio je svoje zlatne tunele ispisane pričom o klubu kao porodici i zajednici. Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da Wenger nakon odlaska iz Arsenala i 22 godine teškog odricanja i rada nikada nije došao u prostorije Arsenala, timske ili klupske, iako je nedavno na promociji svoje knjige bio gost u Londonu. U odbačenoj ljubavi Özil je bio samo posljednji dio slagalice i inata koji je vjerovatno završio njegovom eliminacijom.

Kakav je bio Özilov doprinos Arsenalu?

Mesut Özil je najveće pojačanje Arsenala u eri kluba na Emiratesu, gledajući s aspekta onoga koliko je plaćen, u kakvom trenutku za klub je došao i šta je sve za sedam i po godina uradio na terenu i van njega.

Kada je 2. septembra 2013. godine potpisao za Topnike u transferu vrijednom 50 miliona eura i dres Real Madrida zamijenio Arsenalovim, hiljade navijača ovog kluba došlo je ispred stadiona i u prijenosu uživo oduševljeno slavilo tada najskupljeg njemačkog nogometaša u historiji i čovjeka koji je i došao da klub povede u novu dimenziju i na staze stare slave. Već u prvoj sezoni pokazao je svoje umijeće, opravdao epitet velikog pojačanja i u debitantskoj godini u Engleskoj dao veliki doprinos u osvajanju FA cupa, prvog trofeja za Arsenal nakon dugih devet godina.

Osvetnički potez

Kina izbrisala Özila s interneta zbog komentara o ujgurskim muslimanima

U istoj godini je s Njemačkom osvojio Svjetsko prvenstvo u Brazilu i već tada pokazao da je riječ o elitnom svjetskom igraču. Bez pravog odmora zbog već pomenutog nastupa na Svjetskom prvenstvu, Özil je odigrao nešto slabiju sezonu u Arsenalu, iako je klub opet osvojio FA Cup, da bi u sezoni 2015/2016. odigrao možda i najbolju sezonu u karijeri koja na kraju nije krunisana osvojenim trofejom.

Özil je pomenutu sezonu završio kao najbolji asistent lige, no titulu je tada u Engleskoj osvojio Leicester, ponajviše zahvaljujući sterlinim napadačima Arsenala koji su u ključnoj fazi od oktobra 2015. do aprila 2016. godine bili u potpunosti van forme i niko od njih, a najviše Olivier Giroud koji je 15 utakmica u ligi bio bez pogotka, nije uspio stati uz rame Özilu i nositi klub do prve titule prvaka nakon 2004. godine. Bio je to težak udarac za klub najvećih ambicija, posebno pod Wengerovom palicom. Već tada je, slobodno se može reći, počeo njegov lagani pad i put radikalne promjene klupske filozofije koja je kasnije imala tragičan kraj za pojedince.

"Prije potpisa novog ugovora 2018. godine pokazao sam lojalnost i privrženost klubu koji volim. Zato me sada veoma rastužilo što mi nije vraćeno istom mjerom. Koliko vidim, lojalnost je rijetka stvar u današnjim vremenima. Stalno sam pokušavao ostati pozitivan i iz sedmice u sedmicu se nadao da ću možda dobiti šansu da se vratim u tim", rekao je Özil. Gledajući nejgove posljednje nastupe, bio je apsolutno najbolji igrač Arsenala.

Kako je nestala ljubav?

Odlaskom Wengera i dolaskom Unaija Emeryja, Özil je uz Aarona Ramseyja ostao jedini igrač iz generacije 2013/2014. koji je imao bitnu ulogu u timu. Kada je španski trener odlučio da ga ukloni iz ekipe, što se Özilu desilo prvi put u karijeri, brojni navijači ovog kluba stali su u njegovu zaštitu i nedugo nakon toga, svega dva ili tri mjeseca, Emery je napustio klub. Utjecaj Özilovog neigranja bio je prijelomna tačka za tada već srhvani i izgubljeni Arsenal.

Problem s Özilom, jasno, nikada nije bila suha statistika u kojoj se ogleda njegov učinak na terenu. Njegov govor tijela, kao možda i jedina mana u igranju, vremenom je postao ozbiljan problem kod dijela navijača, zbog čega je bio meta kritika, no ni to ga nije omelo da pod vodstvom Mikela Artete u svojoj 31. godini zaigra na prepoznatljivom nivou i opet se izbori za status najvažnijeg i najboljeg igrača. Činilo se da bi uz Aubameyanga mogao činiti okosnicu tima koji bi se u sezoni nakon pandemije trebao boriti za najviše ciljeve.

U svemu tome, a odmah nakon što je sezona nastavljena, Özil je zapečatio svoju sudbinu. Prvo je, kao najbolji, najplaćeniji i najpoznatiji igrač Arsenala nanio nemjerljivu štetu klubu izjavama o teroru Kine nad ujgurskim muslimanima, što londonski klub nije prepoznao kao korisno djelovanje na društvo, već zbog kazni Kine potpuno suprotno, da bi nakon toga odbio i smanjenje plata usljed velike krize zbog pandemije koronavirusa. I to je, u posljednjoj godini ugovora i priči koja je trebala trajati osam godina, tragični dio.

Preko noći je, od najvažnijeg igrača Artetine ekipe, Özil opet ušao u kožu odbačenog "njemačkog imigranta" i zbog svojih izjava se naišao pred zidom prepreka koje sve do konačnog raskida ugovora s Adidasom kao prvim, pa s Arsenalom kao drugim, nije mogao preskočiti. Najbrutalnije ga je ponizila, i ljudski i sportski, i na kraju javno odbacila "porodica" kojoj je dao najbolje godine života. Između kriv i dužan, a nijedno od to dvoje, Özil je žrtva sistema.

Özil je u dresu Arsenala odigrao ukupno 259 utakmica, a postigao je 44 pogotka i upisao 77 asistencija. S Topnicima je osvojio ukupno osam trofeja, četiri FA Cupa i četiri engleska Super kupa (Community Shield).

Istina je, također, kada je riječ o njemu, da u Londonu, Arsenalu i Engleskoj ostaje upisano ime genijalnog veznog igrača s Emiratesa koji je uvijek stvarao prilike saigračima. U zagrljaju supruge Amine Gülşe i sina Eda, konačno je dobio svoju slobodu. I za kraj, koliko je bitan i važan igrač u Arsenalu bio pokazali su rezultati prethodnih šest mjeseci.