Mijatović o najbolnijem trenutku u životu: Šta sam ja to skrivio da me Bog tako kazni?

Andrej je preminuo u junu 2009. godine i to je najteži dan u Mijatovićevom životu. Nekadašnji napadač ponosan je na svog sina jer je pobijedio ljekarske prognoze i šanse koje su mu davali čim je rođen. Ipak, priznaje da se često pitao zbog čega ga Bog tako kažnjava.

"U takvim situacijama kada vam se desi da dobijete vijest da sa vašim djetetom nešto nije u redu i da su prognoze dosta negativne što se tiče njegove bolesti i njegovog razvoja, onda je to uvijek šok. Zašto baš meni? Šta sam ja to skrivio da me Bog tako kazni? Onda shvatiš da se to dešava milionima ljudi, što ti u tom trenutku to ne znaš. On je otišao prije 14 godina, puno je vremena prošlo. To je roditeljski. Bez obzira na karijeru i na sve, za roditelja je jedina najvažnija stvar da djeca budu zdrava. Da li će biti odlikaši, da li će biti uspješna u životu, da li će napraviti karijere, to je bitno, ali sekundarno. Najbitnije je da su zdrava, da su tu, da mogu da pričaju, da te zagrle, da te pitaju, da ih pitaš, da ti odgovore", ispričao je Mijatović za emisiju "Una, due, tre" na TV Una.

Za svoje dijete tvrdi da je fenomen jer je nadmašio ljekarske prognoze i na tome je zahvalan Bogu.

Kad se rodio meni je rečeno da će njegov život maksimalno potrajati do sedme godine uz puno sreće. Evo da vam kažem jednu stvar, on je živio 14 godina. On je fenomen! Ne postoji veći borac od njega. On je prevazišao sve prognoze sa velikim problemima i operacijama. On je živio duplo više nego što su bile prognoze, meni je to za oca bilo fenomen jer se borio. Ako je mogao da se bori on, zašto ne bi mogli da se borimo svi mi oko njega? Ne razmišljate šta će da bude sutra, za šest mjeseci... Jednostavno, od njegove sedme godine svaki njegov dan je bio, ono, vidiš ga, super je, nema krizu, ma fenomenalo. Ideš tim pravcem. Kad se približi ono najgore, onda se malo poremetiš, malo je teško", rekao je Mijatović, pa je otkrio do sada nepoznate detalje:

"Andrej nikada nije hodao, nikada nije trčao, nikada nije pričao. Ima par nekih stvari koje smo mi tumačili da govori to što mi mislimo da govori. Kad je bio bez kriza, bio je jedan nasmijan dečkić i to ti ostane u sjećanju. Naravno, ostaju ti i te grozne stvari u sjećanju, ali uvijek se boriš da te lijepe stvari pobijede one loše."

Mijatović bi dao bi sve golove i titule samo za jednu njegovu riječ i zagrljaj.