Bh. reprezentativac je od dolaska na Etihad 2011. godine doživljavao i kritike i pohvale.
U vrijeme dok je na klupi Cityja sjedio Roberto Mancini Džeko je rijetko dobijao priliku da bude u prvoj postavi. Prednost su tada uglavnom imali Sergio Aguero, Mario Balotelli i Carlos Tevez, piše Mirror.
Ipak, to ga nije spriječilo da postigne 14 ligaških golova u sezoni 2011/2012 iako je samo 16 puta utakmicu počeo s klupe. Slično je bilo je prošle sezone kada je postizao pogodak svakih 130 minuta, što je i više nego prihvatljivo za momka koji se borio da zadobije povjerenje menadžera.
I ove sezone u kojoj City s klupe vodi Manuel Pellegrini Sarajlija je opet "druga violina" iako je Čileanac najavljivao da će Džeko biti njegov glavni čovjek.
Dolazak Alvara Negreda iz Seville i spremnost Sergija Aguera ponovno su Džeku "gurnuli u stranu".
Između 5. oktobra i 28. decembra čovjek koji je odveo svoju zemlju na Svjetsko prvenstvo u Brazilu s deset golova u kvalifikacijama započeo je samo tri od 13 utakmica Premierlige.
Ipak, u drugoj polovini sezone Džeko je pokazao koliko je važan za City. Dok se Negredo borio da pronađe svoju staru formu, bh. reprezentativac je došao do izražaja. Pogocima u ključnim utakmicama i dobrim partijama demonstrirao je koliko vrijedi.
U 15 utakmica od 12. januara postigao je deset golova, više nego ijedan igrač Premierlige u tom periodu. I u utakmici s Evertonom bio je ključni igrač za City i s dva gola donio pobjedu svojoj ekipi, koja je sada vodeća na tabeli.
I kada je trka za naslov dostigla tačku ključanja, Bosanac je ta koji je ostao hladne glave i doveo City na korak do osvajanja druge titule u tri godine. I ponovo je Džeko morao dokazivati menadžeru, pristalicama kluba, pa možda i sebi, da zaslužuje da bude u samom vrhu.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
