Mujdža: Brat Jasmin nije utjecao na moju odluku da igram za BiH
Prvo pitanje je neizbježno: Kako teče Vaš oporavak?
Sve ide po planu, onako kako su ljekari prognozirali. Prije nekoliko dana sam počeo lagano trčati i sve je bilo u najboljem redu. Nadam se da će tako i ostati.
Prve nogometne korake ste napravili u dresu ''Pjesnika iz Kranjčevićeve''?
Tako je! U NK Zagreb sam počeo trenirati sa devet godina. Prvi terner bio mi je Stanko Bubnja koji je imao veliki utjecaj na moj profesionalni put. Sve do odlaska u Freiburg ostao sam u tom klubu.
Jeste li kao dječak maštali da jednoga dana postanete profesionalni nogometaš?
Jesam. Izuzetno veliku želju za igranjem nogometa naslijedio sam od brata Jasmina. Kada sam se upisao u NK Zagreb imao sam samo jedan san - trenirati i igrati nogomet. Nekoliko godina poslije počeo sam razmišljati o karijeri i igranju u velikom klubu.
Kako danas gledate na dane provedene u HNL-u?
Hrvatska liga mi je je ostala u lijepom sjećanju bez obzira na posljednja dešavanja. Tamo sam stekao iskustvo i znanje koje mi je kasnije koristilo u Njemačkoj. Nažalost, u posljednje vrijeme je loša atmosfera. Gledaoci su izgubili interesovanje za nogomet, igrači štrajkuju i tribine su prazne. Najavljeni su dolasci novih ljudi i ja se nadam da će oni to promijeniti.
Možete li nam otkriti kako je došlo do realizacije transfera u Freiburg?
Sve se desilo brzo. Pokazali su interes i ja nisam puno razmišljao kada sam shvatio da mogu igrati u Bundesligi. U dva dana sve je dogovoreno i ja sam preselio u Njemačku.
Vi ste igrali za mladu reprezentaciju Hrvatske. Ipak, kasnije ste promijenili odluku i zaigrali ste za BiH na radost brojnih bh. navijača. Šta je bilo presudno za takav rasplet, da li možda činjenica da je i Vaš brat igrao za isti državni tim?
To što je brat igrao za BiH nije imalo velikog utjecaja na moju odluku, mada mi je drago što je i on tako postupio. Sa Jasminom sam se često konsultovao o nogometu. Ipak, poziv sam prihvatio jer su se neke stvari promijenile i popravile u odnosu na situaciju od prije pet godina. Recimo, tada sam dolazio u kamp mlade selekcije u Sarajevo. Želio sam da igram za BiH. Odradio sam tri treninga sa ekipom, oni su poslije otišli na kvalifikacijsku utakmicu, a ja nazad u Zagreb. Nakon toga se više niko nije javljao.
Međutim, kasnije ste obukli dres Zmajeva. Kakvi su bili komentari u to vrijeme, da li ste imali podršku svojih najbližih?
Pozitivni. Mojoj porodici je bilo izuzetno drago što sam prihvatio ponuđeno.
Možete li nam opisati osjećaj svog debija?
Pamtim da smo igrali prijateljsku utakmicu sa Katarom, bilo je 1:1, ali sam bio sretan. Moja želja za nastupom je bila tolika da sam tu utakmicu odigrao bez potrebne dokumentacije. Naravno, uz konsultacije sa selektorom. Saigrači su uvijek dobro raspoloženi. To mi je olakšalo prilagodbu.
Igrali ste izuzetno dobro u kvalifikacijama za EURO 2012. Nažalost, doživjeli ste tešku povredu u Parizu. Jednom ste istakli da u prvi trenutak niste ni bili svjesni da ste povrijeđeni?
Nisam imao osjećaj, jer sam primio udarac sa unutrašnje strane zgloba. Tek kada sam počeo trčati osjetio sam da nešto nije uredu. Nakon detaljnog pregleda saznao sam da ću dugo pauzirati.
Već u septembru počinju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Možemo li konačno otići na veliko takmičenje?
Grupa je izjednačena. Nakon dobrih dosadašnjih rezultata za očekivati je da se borimo za prvo mjesto. Neće biti lako, sve su to tvrde ekipe, naročito na strani. No, imamo dovoljno vremena da se spremimo. Vjerujem da ćemo ovaj put uspjeti. Svi se nadamo…
Hoće li Vaš aktuelni klub ostati u elitnom razredu njemačkog nogometa?
Situacija je zabrinjavajuća. Bilo je nekoliko loših utakmica zaredom, nismo pronašli pravi put do pobjede. Imamo ekipu za sredinu tabele, ali realnost govori da nas čeka teška borba za opstanak.
Možete li nam otkriti da li imate neki ritual prije početka utakmice, odnosno da li ste sujevjerni?
Uvijek desnom nogom zakoračim na teren i uvijek na dan utakmice ručam u isto vrijeme. Kod saigrača iz Freiburga sam primijetio puno više toga (smijeh).
Jeste li ikada pobjegli iz karantina?
Ne mogu se sjetiti da sam ikada to uradio. Više se volim skoncentrisati na utakmicu i odmoriti.U Freiburgu ne idemo u karantin, to mi odgovara, jer se bolje osjećam kada se naspavam u svom krevetu.
Kako provodite slobodno vrijeme? Tokom sedmice imamo slobodan jedan dan. Iskoristim ga za obilazak obližnjih gradova ili popijem piće sa prijateljima. Ostalim danima obično sam slobodan navečer. Tada najčešće razgovaram sa porodicom, na internetu pogledam ono što me zanima, a prije spavanja čitam knjigu. Zavisno od raspoloženja.
Poruka bh. navijačima koji Vas izuzetno cijene?
Mogu se samo zahvaliti što nas u svakoj utakmici maksimalno podržavaju i bodre u velikom broju. Mi reprezentativci imamo veliku želju da ih dobrim rezultatima učinimo sretnim i ponosnim.
